Milost koja mijenja život

Nedavno sam pročitao zanimljivu istinitu priču o nastanku poznate duhovne pjesme „Milost“. Pjesma u originalu „Amazing Grace“ možda je i najpoznatija kršćanska himna, prepoznatljiva po svojoj jednostavnoj, a opet upečatljivoj melodiji. Tekst je preveden na mnoge svjetske jezike, a pjesma se rado pjeva i u katoličkim i u protestantskim molitvenim slavljima.

Milost daje snagu i mir

Ono što, međutim, malo ljudi zna jest povijest nastanka ove pjesme. Pjesmu je napisao Englez John Newton, grub i okrutan trgovac robljem. Newton je bio kapetan broda koji je prevozio robove, a tu je praksu nastavio jedno vrijeme čak i nakon svog kršćanskog obraćenja, ali samo ako je bio uvjeren da su robovi  koje je prodavao bili humano tretirani. Newtonovo obraćenje dogodilo se za vrijeme jedne velike oluje kada se činilo da će brod i posada sigurno stradati. „Gospodine, imaj milosti“ zavapio je Newton, kako piše u svom dnevniku, a oluja se iznenadno smirila. Newton je bio uvjeren da ga je Bog kroz stišavanje oluje potaknuo na put iskupljenja i obraćenja. Zbog toga se nakon nekog vremena odrekao okrutnog zanimanja, postao gorljivi borac za ukidanje ropstva, a na kraju je postao i svećenik. John Newton nikada nije izgubio iz vida bezdan iz kojeg je podignut. Nikada nije izgubio iz vida „Milost“ koja ga je spasila. Zbog toga je i napisao: „Milost koja sve vodi nas daje snagu i mir, oživjela je život moj - bijah slijep, a sada vidim“.

Bože, budi nam svjetlo!

Spomenimo još da su trgovinu robljem započeli Portugalci sredinom 15. stoljeća, a svoj vrhunac dostigla je pod vodstvom Engleza koji su brodovima prevozili preko Atlantskog oceana golem broj Afrikanaca kao robovsku snagu na plantažama pamuka i duhana u njihovim američkim kolonijama. Više od sedam milijuna Afrikanaca prevezeno je iz Afrike da bi u Americi živjeli u bijedi i siromaštvu, a više od milijun robova umrlo je od gušenja, bolesti ili izgladnjelosti na putovanju preko Antlantika koje je trajalo i do deset tjedana. Robovi su bili okovani lancima kako ne bi skočili preko palube zato što je gubitak roba značio gubitak dobiti. Zbog prijevoza robova su čak bili građeni i posebni brodovi.

Pišući pjesmu „Milost“, John Newton se najvjerojatnije okoristio starom afričkom melodijom koju je često čuo da pjevaju robovi iz utrobe njegova broda. Uzeo je tu bolnu i tužnu melodiju, ali ju je obogatio riječima promjene, obraćenja i novoga života.

Bože, daj i nama svoju milost da živeći ne umremo i da svjetlo budeš nama!