Kuća za Boga i ljude

Ponekad se s nostalgijom vratim na rodni brijeg i razgledam drvenu kuću mog djetinjstva. Moji su roditelji napravili novu kuću te smo se nakon osnovne škole preselili u nju. A stara je drvena kuća postala uspomena na sretne dane. U njoj smo nekad pisali lijepe priče svoga djetinjstva i domaće zadaće. Kad obiđem drvenu kuću djetinjstva kao da još uvijek osjećam toplinu koja zrači iz debelih drvenih planki od kojih je napravljena. Koliko je samo riječi, smijeha i suza upijeno u njih! Tu su upisani prvi bratovi i moji koraci, radosti i brige oca i majke kao i tiha bakina molitva. Kuća je tati pružala ugodan odmor nakon dnevne ili noćne smjene u rudniku ugljena. Iako nikad u njoj nije bilo televizora, drvena kuća mog djetinjstva zna priču o toplini majčinog kruha, ali i o večernjem posjetu jata stršljenova privučenih svjetlom. Stara drvena kuća mog djetinjstva imala je... srce!

Ali i srce može biti kuća. Često bi se zapravo mi ljudi trebali pitati: koliko ljudi može udobno stanovati u mom srcu? Mogu li naši bližnji, bez obzira na imetak ili životnu dob, u našim srcima osjetiti toplinu svoga djetinjstva i podijeliti priču svojih dana? Poput graditelja dobro je da mi ljudi od svog srca možemo napraviti najtoplije boravište za Boga i ljude. U našim se srcima mogu ispisati najljepše priče o iskrenoj, čistoj i požrtvovnoj ljubavi. Srce po vjeri prepoznaje naš svagdanji kruh kao Božji dar. Srce može učiniti da oni koje nam je Bog darovao na našem životnom putu osjete ljubav i toplinu koja iz godine u godinu raste. Srce može čuti i riječi s neba i otvoriti se Bogu.

Mlada djevojka i djevica Marija iz Nazareta otvorila je svoje srce da Bog prebiva u njemu. U njoj je začet Isus, a  On je istinsko svjetlo koje obasjava svakog čovjeka. Mariju je sam Bog očuvao od zaraze istočnoga grijeha.

Neka i tvoje srce bude topla kuća u koju rado dolaze zemaljski i nebeski gosti...

Kad obiđem drvenu kuću djetinjstva osjećam toplinu koja zrači iz debelih planki od kojih je napravljena. Čujem riječi djetinjstva, smijeh i suze. Pratim bratove i moje prve korake. Osjećam radosti i brige oca i majke. Štiti me bakina molitva. Tata se odmara nakon noćne smjene u rudniku ugljena. Mirišem topli majčini kruh. Ne bojim se jata stršljenova... Osjećam otkucaje srca kuće iz djetinjstva. Kroz njezina vrata izlazim u život, u današnji dan. Nadam se i dobroj budućnosti... i vječnosti.  Bog je onaj koji daje ljubav i snagu za današnje korake. On nas ljubi, prati i čeka...