Kršten sam – Kristov sam!

Ove nedjelje u liturgiji Katoličke Crkve slavit će se blagdan Krštenja Gospodinovog. Želio bih, stoga, u ovoj meditaciji razmišljati o važnosti sakramenta krštenja za naš duhovni život.

Za poznatog njemačkog reformatora Martina Luthera pripovijeda se da je na svoj pisaći stol urezao riječi: „Baptizatus sum – kršten sam“! Kad god se nije osjećao dobro, kad je bio kušan sumnjama i osjećajima manje vrijednosti, kada ga drugi nisu razumjeli i podupirali, pogledao je na ovu rečenicu i kazao sebi: „Kršten sam“, a to je za njega značilo da je Krist uz njega, da ga je bezuvjetno prihvatio i da ga ljubi bez pridržaja. Ta rečenica mu je govorila da njegova pravednost dolazi od Boga, a ne samo od njegovog napora i životnih ostvarenja.

Što za nas danas znači krštenje? Je li to samo neki obred koji se mora obaviti iz tradicionalnih razloga i činjenice naše povijesne povezanosti s Katoličkom Crkvom? Nerijetko se čuje kako bi se netko želio krstiti „na brzinu“. Važno mu je „obaviti“ ovaj sakrament jer je izabran za kuma na krštenju ili svetoj potvrdi. No, mogu li se sakramenti samo obavljati ili oni nose jednu neprocjenjivu duhovnu snagu za naš život?

Krštenje kao novo rođenje

Vratimo se, nakratko, na početke Crkve gdje je krštenju prethodila višegodišnja priprava. Po njoj su krštenici uvođeni u tajnu kršćanskog života. Bilo je to vrijeme gdje su se pripravnici oduševljavali za život s Isusom Kristom i iz Isusa Krista. Oni su znali da se u krštenju događa prekid s dosadašnjim životom. Krštenjem započinje nova biografija. Sve ono ranije bijaše besmisleno i prazno, puka iluzija i prividan život. U krštenju su napuštali stari identitet, da bi u Isusu Kristu našli novi identitet. Život na kraju antike bijaše obilježen pozivom „panem et circenses -  kruha i igara“. To je bio dekadentan svijet. Izgubio se smisao života. Sve se vrtjelo jedino oko radoznalosti i senzacija, oko užitka i zabava. Krštenje je značilo prekid s takvim ispraznim životnim stavom. Simbolika ovog prekida očitovala se u krsnim slavljima kada su krštenici silazili u krsni zdenac te su tri puta uranjani u vodu. Odricali su se zla i besmislenosti bezbožna života i odlučivali umrijeti ovomu svijetu. Oni su krštenje iskusili kao novo rođenje. U krstu su dobili jedan novi život, plodan i kreativan.

Svatko od nas živi u strahu da bi mu snage mogle presušiti, da više neće imati novih ideja, da će postati dosadan i prazan. Krštenje nam obećava da je izvor u nama neiscrpljiv jer je božanski. On će nas uvijek održati svježima i životnima i oploditi sjeme koje u nama hoće klijati. Ponovimo, stoga, danas više puta u sebi riječ: Kršten sam, a to znači Kristov sam.