Ja vjerujem – ja sam sretan

Toliko je onih koji ne vjeruju. Ne vjeruju u sebe, u svoje mogućnosti, ne vjeruju u bolje sutra, ne vjeruju u druge, ne vjeruju u ljubav, ne vjeruju u Tebe, Gospodine. Ako ljudi u nešto ili nekoga ne vjeruju, onda se protiv toga bore. Bore se ljudi, baš kao i sveti Pavao nekada, protiv onoga pred čime ili kime strahuju. Progone sve što nije u skladu s njihovim očekivanjima ili uvjerenjima. Diskriminacija, optužbe, netolerancija i mržnja plod su ničeg drugog nego manjka vjere u ljudima. No, živjeti u strahu nije dobro, nije korisno, zato dolazim Tebi, Gospodine.

Odsustvo Tebe je velika bol i muka

I sam ponekad nemam vjere. I sam se osjećam prestrašeno i osamljeno i baš kao sveti Pavao koji je progonio navjestitelje Radosne vijesti i ja progonim one koji mi govore kako je sve dobro i kako će sve biti dobro. Zatvoren sam često puta unutar hladnih zidova najtamnije sobe svojega srca u kojoj nema niti trunke svjetla. I ne dopuštam nikome da mi priđe, da mi donese barem tračak svjetla, ne puštam čak niti Tebe blizu. Bježim od susreta s Tobom, često puta samo zato jer se stidim, jer se bojim svojih pogrešaka. No, svjestan sam da je odsutstvo Tebe velika bol i muka, da time gubim i najmanju trunku nade da će mi biti bolje, da ću biti sretan.

Evo službenika Tvoga!

I dok se tako borim s Tobom, Gospodine, Ti prilaziš meni. Dolaziš polako, ne napadno, ne autoritativno, dolaziš kao prijatelj, prikradaš mi se. Sjediš pored mene i iako znaš što sam sve učinio, ne napadaš me. Stavljaš svoju ruku na moje rame i progovaraš blagim, prijateljskim glasom: „ Prijatelju, zašto me progoniš?“ Srce mi lupa, a oči se pune suzama. Padam pred Tebe i plačem. Prepuštam se tebi, padam pred Tobom u svojoj nevjeri kako bi Ti postao bit i centar cijeloga mojega bića. I onda sam i ja spreman, slijedeći Marijin primjer reći: „Evo službenika Tvoga - neka mi bude po Tvojoj ljubavi i dobroti“. Uđi u moj život, ravnaj ga i prati da svi po njemu mogu osjetiti Tvoju blizinu. Evo službenika Tvoga – neka moje ruke čine bližnjemu što bi i ti činio. Evo službenika tvoga - neka moje noge hode putevima Tvojih riječi i zapovijedi te drugima utabaju stazu kojom valja ići. Evo službenika Tvoga – učini me spremnim prihvatiti sve što budeš tražio od mene i budi uz mene kako bih se mogao uvijek iznova uroniti u blizinu tvoje ljubavi.

I sada znam, Gospodine – moju nevjeru pretvaraš u vjeru i ja sam siguran, ja sam sretan. Ja vjerujem!

Autor: Kristijan Tušek

Objavljeno: 23. 01. 2014. u kategoriji Duhovne misli