Hvatači i grabitelji

Veliki njemački klasik XX. stoljeća Thomas Mann u svojim se romanima pokazao kao majstor crtanja karaktera koji se očituju gestama i grimasama čime čitatelja uspjeva uvesti u mikrokozmos svojih izmišljenih likova i njihovih odnosa. Takvo crtanje karaktera omogućava čitatelju uživljavanje u svijet njegovih junaka više od bilo koje suvremene 3D vizualne tehnike. Sudjelujući u toj Mannovoj majstoriji nemoguće je, a da se kroz opis pojedinih likova ne prepoznaju karakteri koje susrećemo u ovoj ili onoj poznatoj nam i bliskoj – ili manje bliskoj – osobi u svakodnevnom životu. Ova umjetnička fikcija puno nam govori o stvarnosti i smognemo li snage i volje sudjelovati u njoj otkriva nam mnoge istine koje inače teško uviđamo.

Gušitelji slobode

Jedan takav opći karakter opisan je, između ostaloga, u njegovom romanu Doktor Faustus (1945.) sljedećim riječima: „Pripadao je onim ljudima koji uvijek hvataju, dotiču, uvijek misle da moraju nešto zgrabiti, nadlakticu, podlakticu, rame…“

Mannov junak Rudolf Schwerdtfeger – na kojeg se odnosi ovaj opis – otkriva nam arhetip i strukturu posesivnih osobnosti koje guše i onemogućavaju ne samo zdrave međuljudske odnose, već i odnos između čovjeka i Boga koji se u povijesti spasenja temelji ponajprije i jedino na slobodi. Ljudi koji stalno „hvataju i uvijek misle da moraju nešto zgrabiti“ – u doslovnom i prenesenom smislu – gušitelji su slobode i odjelitosti koja je nužan preduvjet ljubavi koja je tek u davanju i primanju slobode sposobna uvidjeti d/Drugoga i time ga ne svoditi na sebe i podređivati ga vlastitim željama i prohtjevima. 

Bog je Osloboditelj

I Boga možemo stalno 'hvatati'. I u odnosu prema Njemu možemo biti uvjereni da moramo nešto 'zgrabiti'. U strahu da ga nećemo imati samo za sebe i svoje prohtjeve sebi i drugima prikazujemo sliku Boga koji zatire našu slobodu u čemu se u konačnici ukazuje na Boga koji je protivnik života. Međutim, takva kriva slika Boga projekcija je nas samih – hvatača i grabitelja – koji ćemo ostati zarobljenici svoje sebičnosti tako dugo dok ne shvatimo je On uvijek Drugi, a to će reći Osloboditelj.

Stoga je osloboditi se sebe kako bi se napravilo mjesto za d/Drugoga put kršćanina koji ni u kojem slučaju ne pripada onima koji stalno „hvataju i uvijek misle da moraju nešto zgrabiti“.