Euharistijski Isus - naš suputnik kroz život
Bila je večer. Već sam legao u krevet i potiho slušao radio prijenos posjeta Svetog Oca Benedikta XVI Brazilu. Na jednom stadionu Papu je očekivalo mnoštvo raspjevanih mladih. Njihovo mladenačko oduševljenje doseglo je svoj vrhunac kada se Papa pojavio usred stadiona. Konačno, uslijedile su papine riječi, a onda i jedno pitanje koje mladi nisu očekivali: „Dragi mladi prijatelji! Zašto ste ovamo došli?“ Na iznenađujuće pitanje Papa je dao ovaj odgovor: „Došli ste k Isusu koji vas nikada neće iznevjeriti.“ Nije li i nama ovaj dragi Papa uputio slične riječi prije dvije godine na Trgu bana Jelačića u Zagrebu? Da, Isus je vjeran svom obećanju da će ostati s nama do konca svijeta.
Spomenik na kojem su urezana naša imena
Kada je napuštao ovaj svijet Isus je zaželio nešto ostaviti svojim apostolima koji su ga voljeli i on je njih žarko volio, ljubio ih je do kraja. Isus im ne ostavlja za uspomenu svoju sliku/portret. On je znao da bi se ta slika brzo uništila pred bujicom straha koja će uskoro navrijeti u njihova srca pred mukom i smrti. Isus im ne ostavlja sliku koja bi izblijedila kroz stoljeća. Isus im ostavlja sama sebe kada kaže: „Uzmite i jedite, ovo je Tijelo moje. Uzmite i pijte ovo je Krv moja.“ Isus je mislio na njih, ali je mislio i na učenike svih vremena. Isus se, dragi prijatelji, spomenuo svih nas. Da, sveta misa je spomen. U ovom našem svijetu postoje različita mjesta i spomenici koji nas podsjećaju na važne događaje i osobe. Ipak, imena nepreglednog mnoštva malih ljudi neće nikada biti upisana na tim spomenicima. Ali, ima jedan spomenik na kome su urezana sva naša imena. Ima jedan spomenik na kome ima mjesta za svakoga čovjeka – za Tebe i mene. Taj spomenik nije od kamena, taj spomenik je od mesa, to je Isusovo Srce. Isus je u Dvoranu posljednje večere u svom Srcu ponio svakoga od nas. Njegovo probodeno Srce na Križu postalo je nepresušni izvor života na kojem će tolike duše tažiti žeđ do konca svijeta.
Ljudi se mijenjaju u Isusovoj blizini
Koliki su mladići i djevojke, muževi i žene crpli s tog izvora i tako mijenjali svijet? Sigurno se i mi pitamo, dragi prijatelji, kako biti svjedoci nade i ljubavi uskrslog Isusa u svijetu koji je tako često ranjen i ispaćen tolikim sukobima i nepravdama? Ugledajmo se u njih, ugledajmo se u svece koji se nisu oslanjali isključivo na svoje snage, već na Isusa čija se božanska snaga skriva u siromaštvu euharistijskog kruha i u svijetlu Božje riječi. Isus u svetoj misi želi ući u srce svakoga od nas, želi nas dotaknuti. Mi ga ne vidimo našim tjelesnim očima kao što primjerice ne vidimo električnu energiju, ali svi osjetimo da mikrofon funkcionira i da svjetla svjetle. Ima još puno stvari koje ne vidimo, a one su tako važne za naš život. Mi ne vidimo uskrslog Gospodina našim očima, ali vidimo da se ljudi mijenjaju gdje je On prisutan, da postaju bolji. Danas si Ti njegova nada, nada našoj domovini da će sutra biti bolje, da ćemo sutra u svjetlosti hoditi!
Autor: vlč. Ivan Grbešić
