Došašće teži našašću

Maranatha – dođi Gospodine Isuse! Tako su pjevali i molili prvi kršćani, tako nastavljaju kršćani svih vremena, sve dok Gospodin ne dođe. Makar nam se može činiti da su se kršćani našeg doba poprilično umorili i da njihova vjera tone u san, ima toliko primjera koji nas žele razuvjeriti.

Nedavno mi je posvjedočio župnik jedne male seoske župe kako je župna crkva prepuna za mise zornice. Pohvalio se velečasni da kroz vrata crkve u 6 sati ujutro prođe mnoštvo djece i mladih. Veseli nas da ovo nije usamljen primjer. Radi se tek o jednoj u nizu zajednica koje se po selima i gradovima okupljaju na ova jedinstvena slavlja. Posebni gosti i dobri propovjednici često privuku znatiželjnike, ali u ranu zoru apetit za znatiželjom je vrlo slab

Svijet žedan Boga

Što onda privlači ljude da kroz četiri tjedna čine ovaj hrabar korak? Čini se da nam na ovo pitanje prorok Izaija i Ivan Krstitelj po Evanđelju druge nedjelje došašća dovikuju odgovor: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade“ (Iz 40, 3-4).

Dok promatramo mnoštvo vjernika koji polaze na zornice, ne možemo se oteti radosnom dojmu kako Gospodin uvijek ima učenika koji slušaju Njegov glas. kako je Božja riječ živa i djelotvorna i danas kada su mnogi kršćani gluhi na njezin zov. Da, samo oni koji slušaju Božju riječ koja je u Isusu tijelom postala mogu unijeti novost i radost u svijet koji je danas tako žedan Boga. Samo oni koji su spremni poravniti i izgladiti staze svoga srca kroz vlastito obraćenje mogu postati sol zemlje kako ova ne bi izgubila okus i postala pokvarena. Samo oni koji poput ljubljenog učenika kroz molitvu prislanjaju svoju glavu na Isusove grudi imaju svijetu nešto reći.

Ljudi danas traže svjedoke

Živimo u vremenu kada su ljudi siti riječi iza kojih ne stoje djela. Dobro reče papa Pavao VI da ljudi danas ne traže propovjednike, nego svjedoke. A svjedočiti može samo onaj koji je svojim životom dotaknuo Boga, koji ga je susreo na životnom putu. Danas imamo puno krštenih, ali malo kršćana – ljudi koji svojim životom svjedoče da su se potpuno opredijelili za Isusa Krista.

Veliki Ghandi je rekao: „Mi ljubimo Krista, ali ne vas kršćane. Da nije vas kršćana mi bismo odavno postali kršćani“. To znači da mnogi kršćani svojim životom koji nije u skladu s voljom Božjom, ne privlače nego naprotiv odbijaju ljude od Boga. Njihov govor o Bogu su najčešće prazne riječi koje nikoga ne privlače. Ako je kršćanin tmuran to očito govori kako je njegov odnos s Bogom poremećen i da je njegova vjera u pitanju.

Bog nam dolazi u susret

Bogu hvala što budućnost svijeta i Crkve ne ovise isključivo o našim krhkim ljudskim snagama. Bog je uvijek onaj koji nam dolazi u susret i poziva nas po Duhu Svetome da krenemo na put susreta s Isusom Kristom. Čini mi se da je ovo glavna poruka došašća: pronaći Isusa poput pastira i kraljeva. To je jedini put do Božića. Taj veličanstven trenutak svjedoče nam toliki sveci.

Želja za susretom s Isusom krije se u srcima tolikih kršćana koji svojom molitvom i budnošću žele okruniti ovo vrijeme došašća. Tako došašće teži našašću, susret s Isusom koji je postao malen da bi nas učinio velikima.