Dinamika tuge

U trenutku kada te obuzme tuga,
tuga koja guši, koja steže, tuga koja ostavlja tragove i rane na duši,
zamisli kakav bi tvoj život bio bez tuge...
Da nema tuge, kakva bi bila melodija tvojega života?
Radost bi prevladala, u svemu bi prepoznavao samo sreću, sve bi postalo monotono.
Kada bi nekoga izgubio, bio bi radostan.
Kada bi te netko povrijedio, bio bi radostan.
Kada ništa ne bi imalo smisla, bio bi radostan.
Monotonost sreće bi te preuzela i zapravo bi postao hladnokrvan, ravnodušan.

Vrati se sada u trenutak kada je tuga postojala!
Izgubio si nekoga? Tužan si!
Netko te povrijedio? Tužan si!
Više ništa nema smisla? Tužan si!
Ako ti se sada čini da je monotonost radosti zamijenila monotonost tuge, varaš se!

Iz gubitka se rađa praznina, ta praznina zahtijeva da je se popuni,
iz toga osjećaja rađa se želja za susretom, ta želja skuplja snagu
da se susret ostvari i on se događa. Sretan si!
Iz povrede se rađa bol, bol rađa izdržljivost, izdržljivost rađa snagu za oprost,
ti opraštaš. Sretan si!
Iz besmislenosti se rađa zabrinutost, iz zabrinutosti pitanja, iz pitanja želja za odgovorima,
a odgovori rađaju ponovnim smislom. Sretan si!
Svemu ovome prethodila je tuga.

Ne boj se zato tuge jer kada je prihvatiš,
prihvaćaš i šansu da tugu pretvoriš u radost.
Ne boj se tuge, prihvati je, ali nemoj dopustiti da postane monotona,
pretvori je u dinamiku.
Dinamika tuge tugu mijenja i tada se rađa sreća!
Sretan si!