Čemu Godina vjere?

Ovih dana puno se govori i piše o Godini vjere. Možda nas je već i zamorilo mnoštvo informacija koje zapljuskuju našu često pretrpanu svakidašnjicu. Ipak, u tom moru riječi jedna sintagma me se osobito dojmila: „anemična vjera“. Svaka čast! Netko je u dvije riječi uspio uspostaviti dijagnozu Isusova tijela koje je Crkva. Slabokrvna vjera je hladna vjera. Ona rijetko koga može zagrijati i pokrenuti. Hoće li Godina vjere koja danas započinje biti dovoljna doza za oporavak kako bi Crkva krenula putovima na koje ju Isus poziva u zori trećeg milenija?  

Pođite na ulice i trgove naviještati Evanđelje!

Sjećam se! Bio sam na prvoj godini Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Toga dana očekivali smo uvaženog gosta: predstavnika europskog parlamenta za religije. Čini mi se da nikada više nisam vidio predavaonicu u prizemlju toliko ispunjenu kao taj puta. Gosta koji se predstavio kao praktični vjernik katolik slušalo se s velikim zanimanjem. Budući da radi u laboratoriju europske moći, požurio nam je predstaviti krvnu sliku Europe. Ona nije tek slaba, ona je porazna, ustvrdio je on i nastavio vapijući: „Dragi mladi prijatelji, pozivam vas, pođite na ulice i trgove naviještati Evanđelje“. To nikad neću zaboraviti. Da je to rekao neki biskup ili svećenik to bi bio još jedan u nizu uobičajenih poticaja. Ali, kada je to izrekao ovaj gospodin srce nam je jače zatitralo.

Snažan poziv Duha Svetoga

Nije li Godina vjere snažan poziv Duha Svetoga da krenemo na ovaj put? Nismo li možda Godinu vjere natovarili suvišnim odlukama i reklamama koje će više trnuti nego raspirivati Duh? Dragi mladi iz Pastorala mladih, dragi mladi iz naših župnih zajednica, draga subraćo u svećeništvu i redovništvu, dragi bogoslovi i sjemeništarci, kandidati i kandidatice, braćo i sestre u vjeri! Ako u ovoj godini ostanemo u svojim uredima, kućama, samostanima i dvorovima, a ne pođemo - najprije molitvama, a onda i koracima - na ulice i trgove (ako želite konkretno u Ribnjak) bit će to znak da je naša vjera ostala slabokrvna, odluke jalove, a mi nepokretni. Mogao bi netko ovo krivo shvatiti, možda ja prvi, ali to piše u Evanđelju.

Siromasi gladni Boga

Bogu hvala, uvijek ima onih koji žive Evanđelje! Njima nije uvijek lako. Mi u sjemeništu pripremamo misijsku nedjelju koju ćemo posvetiti Majci Tereziji. Kada govori o siromasima ona ne misli isključivo na one koji nemaju što jesti i odjenuti, već i na one koji su gladni Boga, usamljeni čak i u gradskoj vrevi. Kada je 1978. godine na poziv kardinala Franje Kuharića s ocem Antom Gabrićem vodila misije u gradu Zagrebu upitala je: „Znate li vi gdje su vaši siromasi ovdje u Zagrebu? Znate li vi da u Zagrebu ima mnogo ljudi koji su strašno osamljeni i žive u podrumima? Znate li to? Jeste li ikada otišli k njima? Jeste li se ikad približili bolesniku, uzeli njegovu ruku? Jeste li išli k njima s nakanama da ih razumijete?“

Majka Terezija je u bližnjemu kojega su mnogi osuđivali i odbacivali vidjela samog Isusa kojem treba pomoći. Ona je sa svojim sestrama svu snagu pronalazila u Euharistiji. Neka i nama Gospodin podari ovaj pogled koji se treba kroz ovu Godinu vjere osobito bistriti na izvorima Svetoga pisma, Euharistije, Katekizma te naše tihe molitve. Od svega samo jedno je potrebno: osluškivati tihi glas Duha Svetoga! On će nam pokazati put na kojem Isus računa s nama i koji će nas dovesti u Nebo!