Blago progonjenima zbog pravednosti

Danas se želimo zaustaviti na posljednjem, osmom Isusovom blaženstvu koje glasi: Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko. Ovo posljednje blaženstvo, međutim, ima svoj nastavak. Taj nastavak izravno je upućen učenicima i govori im o cijeni nasljedovanja: Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima. Isus jasno, bez okolišanja i lažnih obećanja svoje učenike priprema na sramotu i uvrede koje će podnositi zbog toga što su njegovi. S obzirom da će i sam Isus biti zlostavljan i osramoćen zapravo je normalno da i njegove učenike zadesi ista nevolja. Ali to ih ne treba obeshrabriti, nego čak i pomalo „ludo“, na kraju to može postati izvor radosti jer upravo mučeništvo učenicima pokazuje da su na pravom putu vjernih slugu Božjih.

Ustrajnost u dobru, u svjedočenju temeljnih kršćanskih vrijednosti navlači na sebe neprijateljstvo svijeta. Povijest Crkve pokazuje da je kršćanska zajednica bila najradosnija i najsnažnija upravo kada je bila progonjena zbog Evanđelja. Nažalost, bilo je trenutaka kada je zaboravila na svoju proročku dimenziju i suobličila se svijetu od kojeg je tražila priznanje i slavu, a istovremeno je izgubila vjerodostojnost i istinsku radost.

Bože, ti znaš put za mene

Naravno da nije nimalo jednostavno ovo zahtjevno Isusovo blaženstvo provoditi u svakodnevnom životu jer nitko od nas ne voli trpjeti. No, ne radi se o trpljenju radi trpljenja, nego o trpljenju iz ljubavi radi većeg dobra. Jedan takav snažan primjer kršćanskog svjedočenja pronalazimo u liku njemačkog teologa i pastora Dietricha Bonheffera. Ovaj istaknuti teolog bio je veliki borac protiv nacizma te jedan od osnivača Ispovjedne Crkve, kršćanskog pokreta otpora nacizmu. Bio je ogorčen što pojedinci u protestantskim i katoličkim crkvama ne reagiraju na politiku nacionalsocijalizma. U jednoj radio emisiji 1933. godine definirao je Adolfa Hitlera ne kao Führera-vođu, nego kao Verführera, odnosno zavodnika. Emisija je odmah bila prekinuta, a Bonhefferu je ubrzo bio zabranjen profesorski rad na sveučilištu i javni nastupi te su uslijedile česte kontrole i obavijesni razgovori u policiji.

Zbog sve većeg pritiska odlučio je napustiti Njemačku nakon čega jedno kraće vrijeme boravi u Londonu, a zatim u Americi. U tom vremenu proživljava duboku duhovnu krizu zbog osjećaja krivnje jer je napustio svoj narod i nije se odlučnije suprotstavio pogubnom političkom režimu. Odlučuje se na povratak u Berlin. Svoju odluku objašnjava sljedećim riječima: „Ako netko svoj auto vozi po nogostupu, ja se ne mogu kao pastir zadovoljiti pokapanjem mrtvih i tješenjem obitelji, nego moram, ako se nađem na tom mjestu, skočiti i zgrabiti vozača za njegov volan“. 1944. godine zbog svog antinacističkog djelovanja biva zatvoren, a zatim premještan u različite koncentracijske logore završivši u Flossenburgu gdje je zajedno sa svojim bratom pogubljen vješanjem u zoru 9. travnja 1945. godine, samo nekoliko tjedana prije njemačke kapitulacije.

Unatoč svojoj teškoj situaciji Bonheffer nije očajavao jer se oslonio na Isusovu riječ: Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima. O njegovoj vjeri svjedoči molitva koju je napisao u zatvoru: „Bože usmjeri moje misli prema tebi. Ne razumijem tvoje putove, ali ti znaš put za mene.“