Bezgrešna

Mi svećenici obično upadamo u opasnost da mnoge naše kateheze i propovijedi započinjemo s grijehom prvih ljudi pa nas ponekad vjernici upozoravaju: „Velečasni, nemojte opet započeti od Adama i Eve“. Ipak, kako bismo razumijeli blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije kojega ćemo uskoro slaviti, moramo započeti baš od Adama i Eve.

Adame, gdje si?

Opis prvoga grijeha s početka Biblije nije povijesni izvještaj pada u prvi grijeh, nego njime biblijski pisac opisuje istinu kako je čovjek sklon grijehu te kako grijeh sa sobom nosi određene posljedice. Prva posljedica Adamova grijeha bila je izgubljenost. Prije pada Adam se snalazio u svijetu koji je bio uređen i topao, a sada je odjednom izgubljen. Luta ne nalazeći mira i spokoja. 

S izgubljenošću se pojavljuje i veliki strah. Odjednom se boji Boga, od njega se sakriva i bježi. Strah postaje zapreka da se Adam obrati Bogu, da ponovno s njime razgovara. Zli ga je uvjerio u neistinu da ga Bog ne ljubi i da je srdžba veća od milosrđa. Adam na kraju prepoznaje svoju golotinju. Do sada je bio gol, ali se nije bojao. Grijeh mu je otvorio oči. Sada vidi kakav je bez Boga. Ne može sebe prihvatiti i zavoljeti. Dok bježi od Boga, spoznaje da bježi i od samoga sebe. 

Ali Bog ga traži, a to je očit znak da mu je stalo do njega. Time biblijski pisac ističe temeljnu činjenicu vjere da Bog od samoga početka, od prvoga čovjeka pa sve do sada, traži čovjeka koji je izgubljen. Zbog toga je Biblija knjiga koja opisuje lutanje, traženje, ali i povratak. U njoj Bog svakome od nas postavlja pitanje: „Adame, gdje si?“

Veliča duša moja Gospodina!

Ovime smo potvrdili da je grijeh, nažalost, pravilo u čovjekovom životu, ali za nekoliko dana slavit ćemo jednu iznimku. Iznimku koju jednostavno zovemo Bezgrešnom. Mariju je dobri Bog, kako nas uči Crkva, sačuvao od grijeha kako bi nam po njoj poručio da u povijesti čovjekove izgubljenosti, straha i golotinje ipak čini „nešto novo“. Ona, „milosti puna“, pokazuje nam da nas Bog ne želi ostaviti u ropstvu grijeha. 

Pred Marijom iz Nazareta stali su grijeh i krivica. Tu je prekinut lanac boli, patnje, krivnje i neprijateljstva s Bogom. Kroz nju se Bog spustio među nas da bude čovjeku drug, prijatelj, suradnik i pomiritelj. Kroz nju je Bog pružio ruku čovječanstvu. Preko nje je Bog u Isusu Kristu na sebe preuzeo težinu čovjekovih padova i vezanosti grijehom. 

Stoga se možemo radovati jer je iznimka postala pravilo, jer nam Marija pokazuje da ideal svetosti nije nedostižan nego nam je darovan. Pokušajmo ovih dana ponavljati Marijinu molitvu zahvalnosti: „Veliča duša moja Gospodina“. Doista, veliča duša moja Gospodina!