Tvoja vjera, nečiji život

„Vjeruješ li ovo?”
Odgovori mu:
„Da, Gospodine!
Ja vjerujem da si ti Krist,
Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”
(Iv 11, 26-27)

Životne nas okolnosti, od određenog trenutka našeg postojanja, doživotno povezuju s ljudima. Neki mali susreti nose odmah u prvim minutama oznake vječnosti i pomislimo: „On(a) će zauvijek biti u mom srcu! Zauvijek ćemo biti prijatelji!” I često puta se ne varamo. Isto tako, spomen nekih imena vraća nas na neizmjerne životne sadržaje od kojih se ne možemo nikada osloboditi. Vidimo prostore divote, trenutke dubokih tajni, predmete - nositelje neizbrisivih uspomena. Sve to nosimo kao vlastitu sjenu. I od toga često puta živimo.

Razmišljajući o ovom odlomku, imam takve osjećaje. I kažem Bogu: „Hvala na svemu!” Jer je svaki od nas toliko povezan s tolikim Martama, Marijama, Lazarima. Divimo se tome što su u našem životu i što nas čine živima u teškim i u divnim trenucima. Među njima ima onih koji se uznemiruju i brinu za nas, a drugi samo tiho sjednu do nogu Učitelja i mole za nas. Tako nas čine cjelovitima. Danas mislim na sve one koji su mi omogućili da opet vjerujem kada nisam mogao, koji su mi rekli ostavi sve, odmori se do njegovih nogu; koji su mi rekli ne zaboravi ovo ili ono i, još ljepše, nikad ne zaboravi moju ljubav prema tebi.

Rijetko da se u evanđeljima izričito povezuje Isusa s pojedincima, osim sa svojim učenicima. Braća Marta, Marija i Lazar su privilegirani. „A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara.” Čak će se Isus emocionalno izraziti pred Lazarovom smrću. Danas se vratimo onim ljudima koji su svojim životom i druženjem s nama dali krila da poletimo. Možda nisu sada više s nama, možda su otišli iz kojekakvih razloga, no nije bitno gdje su i što su. Danas reci Bogu hvala na njima. Moli da ih prate mir i zadovoljstvo!

Jednim pitanjem Isus se obraća Marti koja je ispovjedila vjeru u spasenjsku moć svog Prijatelja, a nastavak zbivanja u ovom odlomku jako ovisi o Martinom odgovoru. Isus je mogao uskrisiti Lazara bez ikakvih prethodnih uvjeta, ali taj događaj dobiva svu svoju težinu tek pred očima vjere.

Prema rabinskim tvrdnjama duša pokojnika potpuno napusti tijelo tek nakon četiri dana. Zato Marta podsjeća Isusa: „Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.” Drugim riječima, zaista je gotovo, smrt je potpuna, nema više sumnje ni nade. Lazar je zaista umro. Zanimljivo da nam evanđelist daje u velikom uvodu tom događaju neke važne paralele: svjetlost/tama, dan/noć, budnost/san, život/ smrt. Time se može shvatiti ono što Isus namjerava kasnije činiti. On je gospodar svega toga. Vrativši Lazara iz smrti u život, Isus potvrđuje tko je on i koje je njegovo poslanje, ali i njegova želja prema onima koji u njega vjeruju - da imaju život. Novost u ovom odlomku jest u tome da se Isus poistovjećuje s Uskrsnućem. „Ja sam uskrnuće i život...” i dodaje da je vjera u njega garancija za uskrnuće: „...tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.”

Isus upita Martu: „Vjeruješ li ovo?” tj. „Vjeruješ li da sam izvor uskrsnuća i da dijelim s Ocem istu moć darivanja života?” U svom odgovoru Marta pokazuje određenu sigurnost, vjeru u osobu Isusa, u njegovo poslanje, u njegovu riječ, predaje se: „Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!”

Obnovimo svoju vjeru danas! Molimo Gospodina da ipak umnoži tu vjeru u nama. Slaba je naša vjera. Postanimo svjesni da naša vjera može pomoći bratu i sestri u nevolji. Predajmo se Isusu. Martina vjera razbila je vrata smrti i dala život bratu Lazaru. Isus je svjestan naše nevolje i ograničenja. Neće ostati gluh i slijep! Vjeruj! Sam sveti Ivan pokazuje potpuno Isusovo čovjevštvo, ljudskost i emocije. Ne trebamo se bojati suza, bez obzira na to jesmo li muško ili žensko. To je emocionalno zdravi čin. U ovom događaju trebamo imati na umu da je tom gestom Isus pokazao da njegova povezanost s čovjekom (u ovom slučaju s Lazarom) nije neka jednostavna sentimentalnost, već da ima duhovnu vrijednost. Biti Isusov prijatelj znači ući u njegovu intimu, podijeliti s njime naše tajne i to ne samo na ljudskoj razini, nego imajući na umu njegovo poslanje i njegov odnos s Ocem. Lazar, Marta i Marija identifi cirani su kao dio zajednice Isusovih prijatelja. Isus je uskrisio Lazara i time pokazao da nijedan od njegovih prijatelja neće nikada propasti.

U svim našim mukama važno je ostati vjeran Prijatelju. I njegova riječ donijet će radost. Oluja će proći, ali Bog će ostati čvrsto uz nas. Dovoljne su dvije riječi: „Lazare, izlazi!” ili „Prijatelju, ustani!” Stoga, vjeruj jer je on tvoj Bog! Njegova riječ nikad ne vara. Njegova je vjernost sigurna! Njegova prisutnost garantirana! Vjeruj! Ustani!

Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".