Kada budu djeca odrastala...

„Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa,
doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini.”
(Iv 5, 19)

U svojim razgovorima s mladima koji potječu iz „normalnih” obitelji, često puta steknem dojam da je njima to normalno. Normalno je da su roditelji dobri i brižni. Zaista je to u normalnom svijetu normalno. Ali ih iznenađuje činjenica da u nekim obiteljima postoje „nenormalne” situacije.

Nedavno u jednoj župi u kojoj su se počeli skupljati podaci o župljanima za župnu kartoteku, u jednoj rubrici pod naslovom Ostale Primjedbe, jedni su ispunili: „Supružnici žive nesložno. Djeca neposlušna, ne surađuju. Djeca su obavila krštenje, pričest i krizmu tako da smatraju da nemaju više potrebu ići u crkvu.” Ovo nije komentar ni pohvala, ovo je bolni krik - ljudski i duhovni! Prva rečenica, pošteno pisana, očigledno je temelj i uzrok svega onoga što je u nastavku teksta. Vjerujem da im nije lako u toj kućnoj crkvi. Stoga, svima koji imaju donekle normalne obiteljske situacije, poručujem: „Svaki dan zahvaljujte Bogu na tome.” A ostalima kažem: „Povjerite taj „teret” Gospodinu i neka vas vodi. Ne isključujte ga!” „Prepusti Gospodinu puteve svoje, u Njega se uzdaj i On će sve voditi” (Ps 37,5).

U odgoju unutar obitelji bitno je shvatiti bogatstvo zajedničke molitve već od rane dobi. A djeca su, svima je to jasno, najveći i najljepši darovi Stvoritelja, jednako vrijedni i zaslužuju na isti način našu ljubav i brigu, ma koliko bili različiti. I nikada ih nećemo dovoljno voljeti, uvijek ćemo imati prema njima jedan dug - dug ljubavi. Jer su „sinovi Gospodnji dar, plod utrobe njegova je nagrada” (Ps 127,3). Djeca su nam najveća životna nagrada, za koju ne možemo nikada biti zahvalni do kraja. Njihova je prisutnost u našim domovima uvijek izvor veselja i radosti.

Što činimo za dobar i temeljit rast djece? „Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom.” (Kol 3, 21) Možda smo ponekad umorni od truda bez uspjeha. Usuđujem se parafrazirati Antoine de Saint Exupérya pitanjem: „Kakvu ćemo Hrvatsku ostaviti našoj djeci i kakvu ćemo djecu ostaviti našoj Hrvatskoj?”. Vrijeme je da ponovno otkrijemo vrijednost i bogatstvo naše djece.

Jedan američki pastor, Chuck Swindoll razmišljao je na zanimljiv način. „Jednog dana, kada djeca budu odrastala, stvari će biti dosta drukčije. Garaža neće više biti opterećena biciklima i električnim vlakovima pa ću napokon parkirati naša dva auta bez problema. Jednog dana, kada budu djeca odrastala, sudoper neće više biti začepljen plastikom ili njezinim komadićima, niti će mikser biti ostavljen na stolu s ostatkom sinoćne čokolade na dnu. Jednog dana, kada budu djeca odrastala, telefon neće više ličiti na izraslinu adolescentova uha. Bit će stavljen na svoje mjesto, tih i na raspolaganju, bez tragova šminke ili majoneze. Jednog dana, kada budu djeca odrastala, neću trebati odgovoriti na lukava pitanja poput: „Čuj tata, je li grijeh voziti 70 km/h po gradu kao što činiš sada?”, ili čekati do dva ujutro njihov povratak kući. Jednog dana, kada budu djeca otišla, kuća će ponovno postati elegantno mjesto. Tada će se moći čuti zvuk porculanskog posuđa ili srebrnog pribora, pucketanje ugodne vatre u ognjištu. Telefon će biti iznenađujuće tih, kuća će biti mirna, uvijek čista... i prazna. I provodit ćemo naše vrijeme ne čekajući više taj famozni dan, nego sjećajući se i misleći: ‘Mogli bismo ipak primiti unuke i reanimirati malo život kod nas!’” Cijenite svoju obitelj danas! Ona je najljepši Božji dar za Vas! Mnogo možemo učiti od djece i s djecom.

Sjećam se jednog svog susreta s djecom 3. razreda pred Božić prije nekoliko godina. Malo smo razmišljali o Josipu, Mariji i malom Isusu. Nakon susreta pitao sam ih što bi bilo za njih najljepši dar, što očekuju od Isusa ovog Božića za svoje roditelje. Spontano i bez muke pao je odgovor: „…da im Isus pomaže da se vole!” Jedan je dodao: „…da se ne rastave!” I još jedan: „…da nas ne ostave!” „A što bi vaši roditelji tražili od Isusa za vas?” – nastavio sam s pitanjima, a oni su odgovorili: „Da nas naša djeca vole i poštuju!”

Kako god okrenemo, vidimo ljubav! To je sve što djeca znaju i trebaju. Možda bi bilo dobro staviti u kriznim trenucima iznad televizora ovaj natpis: „Zaodjenite se, dakle - kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni - u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva.” (Ko l 3, 12-14).

Preuzeto ljubaznošću Kršćanske sadašnjosti iz knjige "Oluja će proći: s Kristom kroz korizmenu svakodnevicu".