Započnimo nešto novo!

Drage sestre, draga braćo!
U životu imamo toliko važnih datuma kojih se uvijek volimo prisjetiti i s dragim ljudima to onda i obilježiti poput rođendana, imendana i raznih godišnjica. Iako nam svi ti dani služe da malo „pobjegnemo“ od puke svakodnevice, ipak ne možemo im pobjeći u jednome: svi ti dani prilika su nam da se zaustavimo i da „bacimo“ svoj pogled prema „jučer“, ali i prema onome „sutra“ iz perspektive onoga što smo „danas“.

Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodinova. „Početak Isusova javnoga života. [...] Krstitelj oklijeva, Isus traži i prima Krštenje. Tada Duh Sveti, u liku goluba, siđe na Isusa, a glas s neba zaori: „Ovo je Sin moj, ljubljeni. To je očitovanje Isusa kao Mesije Izraelova i Sina Božjega. Krštenje je, s njegove strane, prihvaćanje i početak poslanja Sluge patnika. On pristaje da se uvrsti među grešnike, on je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta“ (KKC 535, 536). Slavljem danšnjega blagdana također završavamo božićni ciklus u liturgijskoj godini te ulazimo u jedno kraće razdoblje „vremena kroz godinu“ koje završava na Pepelnicu.

Našim krštenjem započelo je novo razdoblje

Gledajući jedan ljudski život, gledajući građansku ili pak liturgijsku godinu, vrlo brzo se primjećuje kako se u svima njima brzo isprepliću početak i kraj, nešto što je staro i nešto novo što dolazi. I da nema te stalne izmjene bilo bi nam vrlo vjerojatno dosadno jer čovjek po svojoj naravi uvijek teži za novim spoznajama i novim znanjima. I zato istražuje i pita se o smislu svoga života, a na kraju i o smislu svoga postojanja i smislu svoje zadaće koju mu je Gospodin namijenio u ovome svijetu.

Našim krštenjem započelo je jedno sasvim novo razdoblje. Postali smo vjernici i time nam je u ovom svijetu povjerena i specifična zadaća: da se po nama u svemu slavi Gospodin. Iako ga se rijetki sjećaju, svi su po tom sakramentu postali Božjom djecom te smo „krštenjem sakramentalno suobličeni Isusu, kojemu je krštenje bilo predokus smrti i Uskrsnuća“ (KKC 537). Možda se ne sjećamo baš svoga krštenja, ali bilo bi jako lijepo znati datum svoga krštenja, na što nas je upozorio i papa Franjo (Angelus, 8. siječnja 2014.), jer „dan našeg krštenja, dan kad smo postali Božji, moramo znati. To je središnji datum u našem životu. On nas podsjeća na naš poziv, na našu vječnost, da pripadamo Bogu, da smo Njegova djeca“ (Homilija, kardinal Josip Bozanić, 1. siječnja 2015.).

Nije kasno odlučiti biti novi čovjek

Prvom nedjeljom došašća započela je nova liturgijska godina, u susretu s Novorođenim Djetetom pastirima i mudracima s Istoka započinje jedno sasvim novo razdoblje u životima. Vraćaju se u svoje domove drugim putem. Isus svojim krštenjem započinje nešto novo, započinje javno djelovanje i objavljuje se ovome svijetu kao Onaj koji je „pravi Bog kao i pravi čovjek samo bez grijeha“ (DH 74), kao Onaj koji je Očev ljubljeni Sin, kao Onaj na kojem počiva Duh. Kao i svako drugo otajstvo Isusova života, tako želimo da i otajstvo Njegova krštenja bude vidljivo u nama i po nama. Samo je na nama pitanje jesmo li spremni od danas prihvatiti da u našim životima uistinu započne nešto novo. Još smo uvijek na početku građanske godine i još nije kasno odlučiti se biti novi čovjek, novi kvasac u ovome svijetu jer „kršćanin treba ući u to otajstvo poniznog sniženja i skrušenja, treba sići u vodu s Isusom da s njim uzađe, ponovno se rodi iz vode i Duha, da u Sinu postane ljubljeni sin Očev i hodi u novosti života“ (KKC 537). Amen.