Za onim gore težimo!

„Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost!“ Ta rečenica propovjednikova postala je poslovica. Da bismo se uvjerili u mudrost te izjave, dovoljno je baciti realan pogled na zbivanja u svijetu: koliko se samo nepravdi događa! Koliko uloženih energija na prolazne i propadljive projekte! Koliko legitimnih nada u bolje sutra uništenih zbog nečije pohlepe! Koliko! Koliko! ...

Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu

Današnje evanđelje zapravo je izravno ostvarenje onoga što je šokiralo Propovjednika u prvom čitanju: „Čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga uopće nije trudio“. Iskustvo pokazuje da taj drugi, koji uživa plodove tuđeg rada, nalazi čak razloge da se svađa s bratom, odbija dijeliti s njime taj besplatni dar koji je svima njima darovan. Ne samo da onaj koji je namaknuo dobra ne uživa plodove svog rada, nego upravo zbog „svake pohlepe“ niti njegovi nasljednici nemaju koristi od toga. Onaj koji se osjetio ponižen i nepravedno „nagrađen“ povisi ton i traži suca, djelioca: „Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu“.

Ovaj korak nas može iznenaditi. No, bilo je normalno u židovstvu toga doba konzultirati „rabija“ kako bi se riješili imovinski problemi. Ipak, Isus ga oštro opominje: „Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?“ U ovom slučaju i s ovakvim izrazom Isus se obraća svakom čovjeku. Isus prekida s rabinskom tradicijom i tako odbija ulaziti u rješavanje problema vezanih uz prolazna dobra. Njegov argument je jasan: čovjekov život ma koliko skroman i siromašan bio, vrijedi više od svih zemaljskih bogatstava. Uostalom, radost temeljnog življenja i ispravnog života ne proizlazi iz nagomilavanja prolaznih dobara. Jedini problem baštine koji vrijedi za nas odnosi se na našu temelju baštinu koju dobivamo kroz vjeru u Isusa: život vječni. S takvim stavom, dolazimo do temeljnog pitanja današnje liturgije: na što se veže naše srce? Za čime čeznemo? Na što trošimo svakodnevno naše energije? Koji smisao dajemo svome životu kroz naše svakodnevne izbore?

Vjernik je član Božje obitelji

Problem bogatog čovjeka o kojem Isus danas prispodobi nije u tome da posjeduje bogatstva, nego u tome što se maknuo od realnosti. Zatvorio se u svoj svijet. Gradio je prividni svijet u kojem se nalazi SAM sa sobom, čak u iluzornom dijalogu bez sugovornika jer se obraćao svojoj „duši“. Vjernik pripada svijetu u kojem nije i ne smije biti sam. On je ud Kristova Tijela, član Božje obitelji. 

Taj čovjek se htio „odmoriti“, htio je biti bez brige, uživati u životu koncentriranom na „piti“ i „jesti“, tj. na sebičnom zadovoljavanju svojih potreba. Nažalost, buđenje iz takvog sna će biti jako bolno: „Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe!“ Umjesto da se „bogati u Bogu“ vodeći računa o potrebitima, pojavit će se siromašan i gol pred Bogom. A njegova dobra? Uživat će drugi. Ispraznost nad ispraznošću! Živeći samo za sebe, nemajući brigu ni za Boga ni za druge, ovaj bogataš postaje „bezumnik“, tj. djeluje bez razuma. Nije znao protumačiti smisao bogatstva koje mu je Bog povjerio.  

Za čime ja težim svaki dan svog života?

Molim lijepo da mi oprostite, ali taj bezumnik smo svi mi. Svaki put kada gubimo iz vida smisao našeg života na zemlji, nebesku slavu koju nam je Bog obećao, onda smo bezumnici. Svaki put kada živimo samo zato da zadovoljavamo svoje prolazne želje ne misleći na Stvoritelja, onda smo bezumnici. Svaki put kada naše srce kuca samo za materijalnim isključujući brata i sestru u potrebi, onda smo bezumnici. Svaki put kada nismo spremni žrtvovati ništa svoje da bi nekome život bio donekle bolji, onda smo sigurno bezumnici. 

U drugom čitanju, sveti Pavao nam pomaže iskreno provjeriti gdje se to nalazimo s upravljanjem svojim životom. Jesmo li se možda već predali „bludnosti, nečistoći, strasti, požudi i pohlepi - tom idolopoklonstvu!“ Dokle god budemo zarobljenici naših idola ne možemo baštiniti Kraljevstvo Božje u koje možemo ići samo ako postanemo novi ljudi. Biti novi čovjek znači ispravno koristiti sve što nam Bog daruje, bez idolatrije i bez sotoniziranja zemaljskih dobara. 

Pitanje na koje bismo svakako trebali danas odgovoriti glasi: za čime ja težim svaki dan svog života? Kako gledam na dobro koje mi Bog svaki dan daruje? Jer Bogu hvala sve će to jednog dana propasti! A Bog ostaje zauvijek, ali ne sam niti s bezumnicima, nego s onima koji „traže što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!“ Za onim gore težimo!