Sveta Marija Bogorodica
Danas slavimo svetkovinu Marije Bogorodice, one koja je svojim plodnim djevičanstvom ljudskome rodu donijela Spasitelja svega svijeta i svakoga čovjeka. Ovaj dan poseban je ne samo zbog toga što slavimo početak jedne nove građanske godine, nego zato što još uvijek razmišljamo o otajstvu Kristova rođenja. Božićna osmina završava upravo prvim danom u mjesecu siječnju. Ova svetkovina Svete Marije Bogorodice je najstarija marijanska svetkovina na Zapadu, njezino je slavlje već u 7. stoljeću bilo potisnuto uvođenjem (s Istoka) novih blagdana s marijanskim obilježjem (Navještenje Gospodinovo, Uznesenje), pa je svetkovina Svete Marije Bogorodice polako nestajala da bi ju papa Pio XI. god. 1931. u prigodi 1500. obljetnice Efeškog koncila, ponovno uveo, davši joj mjesto na dan 26. prosinca. Tek će u liturgijskoj obnovi nakon Drugog vatikanskog koncila ona biti vraćena na izvorni datum, na osminu Božića.
Blagoslov Božje blizine
Dok se nalazimo na samome kraju Božićne radosti, tj. Božićne osmine, nalazimo se na jednome novome početku. Današnja čitanja nam govore upravo o Božjemu blagoslovu. Blagoslov koji dolazi od Boga jest onaj istinski blagoslov Božje blizine. Vidimo kako Bog nije daleko od čovjeka nego mu se sva potpuno daje. Bog je onaj koji daje sigurnost i zaštitu svakome čovjeku koji se njemu utječe, njegovo djelovanje opisano je kroz čuvanje, milostivost, donošenje mira. Bog je onaj koji je dao čovjeku najveći dar, a to je dar slobode. Kada je stvorio čovjeka, stvorio ga je na svoju sliku, pa tako i Bog ima slobodu da ljubi čovjeka i da mu daje potreban mir i zaštitu od njegovih neprijatelja. To je Božja slobodna volja i njegov slobodan izbor.
Ljubav koja nema granica
Upravo u toj slobodnoj volji, u punini vremena Bog šalje na svijet svoga Sina jedinca. Bog toliko ljubi čovjeka da želi sve ljude ovoga svijeta učiniti svojom djecom. Upravo to je bit kršćanstva, da budemo njegovi. Mislim da nema veće ljubavi od očinske i majčinske, to je ljubav koja nema granica. To je ljubav kojom je Marija donijela na ovaj svijet pravoga Boga i pravoga čovjeka. Jedino preko ljubavi se mogu događati čudesne stvari. Marija je u svojoj poniznosti prihvatila Božju volju i njegov izbor da pošalje ljudima Sina svoga koji je bio s nama u svemu jednak osim u grijehu, kada će se to njemu svidjeti. I Marija je imala slobodu hoće li poslušati anđela Gabrijela ili neće, i zbog njezine odluke i njezinog prihvaćanja Božje volje ona je tako velika da je nazivamo već stoljećima Bogorodicom, zaista onom koja je na svijet rodila Boga. Mislim da je to otajstvo koje za ovoga života nećemo shvatiti u potpunosti. Ono što mi možemo jest vidjeti kako i na koji način mi surađujemo s Bogom, koliko se mi otvaramo njegovoj volji. Bog i danas jednako djeluje u ovome svijetu, nije nas ostavio same nego upravo suprotno; A budući da ste sinovi i kćeri, odasla Bog u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: „ABBA! OČE!“. Upravo bit kršćanstva jest ta da vršimo Božju volju, da je prepoznamo i po njoj živimo. Prepoznati što točno Bog želi od nas nije nimalo jednostavno, to mogu oni koji su trajno povezani s Bogom, koji dopuštaju da on uđe u njihova srca. Gospodin Isus uči nas da smo svi njegova braća i sestre ako vršimo volju Oca njegova koji je na nebesima.
Radost susreta s Bogom
Zagledajmo se malo u današnje pastire iz Evanđelja, upravo oni ljudi koji su u ono doba bili na samome kraju društva, upravo njima, običnim jednostavnim ljudima anđeli su se javili i objavili im veliku radost. Oni nisu postavljali pitanja i dvoumili se što da učine, nego Evanđelje nam donosi glagol pohite u Betlehem, to je ta radost, to je nešto kada se susretnemo sa živim Bogom, oni su imali tu čast prvi vidjeti svoga Spasitelja. Upravo njima, Bog, svemogući i neograničeni Logos prvima je došao. U Evanđeljima ćemo na više mjesta vidjeti upravo tu radost; Marija pohiti u gorje k Elizabeti, Ivan otrči na grob, Zakej žurno siđe sa smokve… Ti glagoli nam govore o tome da se ne radi o bilo kome. Znamo i sami koliko se obradujemo kada nekoga nismo dugo vidjeli, a toliko nam je srcu drag, odmah ostavljamo sve i trčimo prema toj osobi da bismo ju zagrlili. Isto tako je i s Bogom, kada ga susretnemo, kada ga vidimo, naš život postaje drugačiji, ne možemo se vratiti na ono staro.
Postidi mudre i umne, a objavi se malenima
No Evanđelist Luka tu ne staje, vidimo da kada su se pastiri susreli sa svojim Bogom, pa bio on tek rođen, u liku maloga djeteta koji leži u jaslama, promijeniše svoj život. Dragi mladi, nitko ne može ostati ravnodušan na tu veliku ljubav koju nam je Gospodin iskazao u svome Sinu. Pastiri su postali prvi propovjednici Radosne vijest, upravo se Bogu svidjelo da postidi mudre i umne, a da se objavi malenima. Oni su ti koji su sve ispripovijedali što su vidjeli i čuli. Kada doživimo takvu radost i takvu Božju ljubav, ne možemo je zadržati za sebe, ona jednostavno izlazi sama iz nas i donosimo je drugim ljudima. Svi koji su to slušali divili su se, a Marija, majka kao i svaka druga pohranjivaše sve te događaje u svome srcu.
Dragi mladi, i mi smo danas pred našim Gospodinom, i mi slavimo otajstvo Božje ljubavi i spominjemo se njegovog dolaska na ovaj svijet. Sveta misa ili Euharistija upravo to čini u nama svaki puta kada ju slavimo. Isus nam je ostavio sama sebe da ga blagujemo i tako postanemo njemu slični kakav on jest. U svakoj Euharistiji mi se susrećemo sa živom i prisutnim Bogom, slušamo njegovu svetu Riječ i po njoj živimo te na kraju hvalimo i slavimo Boga baš kao što su to činili i Pastiri onoga dana kada su vidjeli svoga Boga kako leži u jaslama.
Neka vas blagosovi Gospodin i neka vas čuva
Dragi mladi, budimo i mi ove godine koja je pred nama, obični i skromni ljudi, prepustimo se Božjoj blizini i Božjoj volji da nas obuhvati, cijelo naše biće i duh i tijelo. Pastiri nisu ništa imali, oni su čuvali svoje ovce pod vedrim nebom i grijali se uz vatru, ali Bog njih vidi, kao što vidi i nas braćo i sestre danas. Prepustimo se njegovoj milosti i njegovoj providnosti i biti ćemo ljudi koji ćemo moći nositi Isusa po svemu svijetu, hvaliti ga i slaviti jer smo se susreli s njime.
Neka nas i u ovoj godini prati nebeski zagovor naše Majke, Svete Marije Bogorodice, koja je ovome svijetu donijela Boga kako bismo mogli biti jedni drugima istinska braća i sestre na putu izgradnje Božjega kraljevstva u svijetu. Želim svima vama i vašima da vas Gospodin blagoslovi i čuva, neka vas licem svojim obasja i milostiv neka vam bude i neka svoj pogled svrne na vas i mir vam donese!
Autor: vlč. Ivan Vučak
