Što je Isus ostavio u svojoj oporuci?

Jedna rečenica iz današnjeg evanđelja nudi nam zanimljiv put razmišljanja. Pogledajmo kratko evanđeoski kontekst. Nalazimo se u 17. poglavlju Ivanovog evanđelja u kojem se Gospodin Isus pokazuje kao Posrednik koji moli Oca nebeskog za povjereni mu narod: "Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao" (Iv 17, 11b). Riječi koje Isus izgovara zapravo su njegova molitva koju ostavlja poput svojevrsne oporuke. Svi znamo da se u oporukama ne pišu banalne stvari, već one važne koje želimo da oni koji ostaju iza nas dobro zapamte. Što je to želio Isus da mi upamtimo? Što nam je Isus ostavio u svojoj oporuci? Kako rekoh na početku izabrao sam za danas jednu rečenicu koja me posebno nadahnjuje.

"Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga" (Iv 17, 15). Na što je Isus mislio kada je izrekao ove riječi? Koji je to svijet iz kojega ne želi da budemo uzeti? Ovdje svijet stoji za život koji svatko od nas posjeduje po neizmjernom daru Božjem. Bog nam daje život u svijetu i postavlja nas u njega da u njemu živimo. Zašto bi Isus molio svog Oca da nas izbavi iz svijeta, kada nas je On u njega i postavio. Svijet je život koji živimo, obitelj u kojoj smo se rodili, osobe koje smo susreli, poslove i obveze koje smo preuzeli, bolesti koje nosimo, radosti koje smo prihvatili. To je naš svijet i njega Bog ovdje na zemlji blagoslivlja. Isus nas želi ovdje da napokon prihvatimo život koji imamo i da krenemo živjeti.

Frustracije i nezadovoljstvo nastupaju onda kada bismo mi promijenili svoju životnu priču. Često molimo Gospodina da nas izbavi iz života koji nam je dao. Zaboravljamo tada da je to običan nezreli bijeg u svijet koji ne postoji, koji za nas nije realan. Bog ne želi da živimo pod staklenim zvonom, već nas poziva da u daru života koji posjedujemo prepoznamo nevjerojatnu veličinu Božje prisutnosti. Pitam se ako je Bog smatrao mene i moj život vrijednim svoje spasonosne žrtve, tko sam ja da dopuštam mlakost i rezignaciju. Isus je svjestan da samo onaj čovjek koji se suočava sa svojim konkretnim životnim situacijama, doista živi. Problem mlakih, bezvoljnih i apatičnih ljudi je taj da ne razumiju da se ne uživa u životu ne suočavajući se s njime misleći da tako izbjegavamo neugodnosti. Što sam više usredotočen na svoj život, na taj svoj mali svijet, ja više vidim da me Bog poziva da ga još više upoznam, ljubim i služim. Kada Isus kaže da "oni nisu od svijeta" (Iv 17, 16) ne misli da se trebamo staviti u stanje trajne pauze, već misli da naše srce nije u ovom svijetu i njegovim prolaznim stvarima.

Isus moli Oca da nas očuva od Zloga, od kradljivca duše i prodavača laži, koji nas uvjerava upravo u ovo o čemu smo do sada govorili. Bog nas želi u svijetu, ali nas ne želi kao suradnike Zloga i njegove zle nauke. Svijet da, đavao ne. To je pravilo. Naš problem je da često izmijenimo ovaj redoslijed. Mi bismo pobjegli iz svijeta svojih obveza, a dotrčali u ruke svojih zlih prohtjeva. Kada Isus moli da budemo sigurni od Zloga, onda radi jednu važnu distinkciju. Upravo jer je moj život svet i vrijedan Bog će učinit sve da me sačuva od oca koji me sprječava da živim život i poslanje koje imam, a to je da ljubim i utječem dobrim i plemenitim činima na što je više ljudi moguće.

U tom smislu sada nam je jasno zašto smo u vremenu budnog iščekivanja dara Duha Svetoga. Kada naš svijet (život) ne bi imao smisla, zašto bi Bog slao na nas koji u tom svijetu živimo Duha Svetoga? Kada molimo, nemojmo pasti u napast maštanja kad bi bilo da bi bilo gubeći realnost svoga življenja, već zahvalni Bogu ponizno molimo da nas izbavi od zla.