31. nedjelja kroz godinu

Slušaj Izraele!

Kada u životu gomilamo stvari jednu za drugom, s vremenom počinjemo gubiti osjećaj što je od tog mnoštva važno, i kao da više ne razlikujemo bitno od nebitnoga. U starome Izraelu tako se namnožio broj zakona, propisa i zapovijedi. Ako ćemo točno, bilo je 613 propisa koje su Izraelci trebali obdržavati. Od toga je bilo 365 zabrana i 248 propisa za vršenje. Uz najbolju volju i najbolje pamćenje, toliki broj propisa teško je i zapamtiti, a kamoli ih sve vršiti. Od cijele te šume zakona, nije se moglo razabrati drvo, odnosno, ono bitno. Zato su postojali pismoznanci – učeni ljudi koji su poznavali židovska pisma i zakon. Ako nešto nije bilo jasno, onda se obično njima pristupalo u svrhu tumačenje zakona. Međutim, u današnjem evanđelju jedan pismoznanac pristupa Isusu. I pita: „Koja je prva zapovijed od sviju?“ Pismoznanci su učeni ljudi, za razliku od Isusa, koji nije bio tako školovan čovjek. Međutim, Isus im je bio trn u oku, i moguće da mu pismoznanc pristupa ili da ga ponizi, ili da se pokaže pametnijim od njega ili da ga dovede u zamku.

Slušaj!

Unatoč svim židovskim propisima i zakonima, uvijek je postojala jedna temeljna zapovijed, gotovo u obliku molitve, na kojoj je počivalo sve drugo. Ona se na hebrejskom zvala Š(e)ma Israel – Slušaj Izraele! I Isus nam je donosi. Vidimo da je Isus ne dokida, nego potvrđuje i navodi. Što to znači? To znači da na početku svega našeg vjerskog života i djelovanja, ne stoji nekakav propis, nekakav zakon ili nekakva zabrana. Ne, na prvom mjestu stoji: Slušaj! Stani čovječe! Zaustavi se! Priberi se! Smiri se! Kamo juriš? Od našeg životnog meteža stalno nam je strka, jurnjava, tempo, briga, trči tamo, trči amo, nikako stati, primiriti se... Slušaj! Da bismo nešto mogli čuti, potrebno je malo zastati, naćuliti uši... Slušaj – riječ koja podrazumijeva trajnost. Nije samo: čuj! Nego slušaj... U životu toliko toga slušamo, i možda nam je puna kapa. Stalno nekoga/nešto slušamo – sad šefa na poslu, sad doma muža ili ženu, sad ove vijesti, sad one. Nakon cijelog napornog tjedna, onda još dolazimo nedjeljom u crkvu – i opet moramo nešto slušati. Ali pitanje je – kako slušamo? Kažu da nam je Bog dao dva uha i jedna usta – da bismo dvostruko više slušali nego pričali. Nakon napornog tjedna, dođeš u crkvu i možda se Bogu puno jadaš, ali opet od puno vlastite priče, vlastitih zahtjeva – zaboraviš slušati. Isus odgovori - prvo je: slušaj! Zašto bi slušao? Zato jer je ta zapovijed, ta riječ – to je riječ, to je uputa za tvoj život. "Gospodin Bog naš Gospodin je jedini." 

Suvremeni bogovi protiv jedinog Gospodina

U svome vremenu, Izrael je imao problema s okolnim narodima koji su nametali svoja božanstva kao prave bogove, i bila je u opasnosti vjera u jednoga jedinoga, istinskoga Boga. Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Međutim, tu se ne radi samo o vjeri u Boga. Radi se o cijelome našem životu jer vjera u tog Boga nosi posljedice, odnosno odgovornost za cijeli moj život, za sve aspekte moga života. I zato se usudim reći da je ta vjera u pravoga Boga danas ugroženija nego u tim starim razdobljima.

Danas postoje suvremeni bogovi koji žele preuzeti naše živote u svoje ruke. U stara vremena ti lažni bogovi su imali svoja imena – Zeus, Jupiter, Baal... Zamka suvremenih bogova je u tome što oni nikad neće reći da su bogovi, ali se u svemu ponašaju tako. Što to znači? Ako nekoga ili nešto priznajemo svojim bogom, onda prema tome oblikujemo svoj život. Konkretno, ako netko priznaje npr. Sai Babu ili nekakvog gurua za svoga vođu, onda počinje prihvaćati njegove upute za život – posebno se odijevati, vršiti određene obrede, usvajati pravila ponašanja... Ako netko priznaje Isusa Krista za svoga Boga, to isto znači oblikovanje svoga života prema njemu – konkretno, ići redovito na misu, činiti dobra djela, praštati, boriti se za život, a protiv pobačaja, itd.

Suvremeni bogovi i suvremena božanstva puno su podmukliji. Oni se zamaskiraju u neke „napredne“ ideje i malo po malo te uvjeravaju da prema tim idejama moraš oblikovati svoj život. I ti ne ispovijedaš niti smatraš takve ideje bogom, ali počinješ prema njima oblikovati svoj život. Danas se susrećemo s nekim novim odgojima u našim školama, koji nam žele preodgojiti djecu. U pozadini stoji jedan drugi, lažni, suvremeni bog, a ne naš Bog Isus Krist, i taj lažni bog koji želi da prema njegovom moralu, odnosno njegovom nemoralu odgajamo svoju djecu. I taj suvremeni lažni bog stoji direktno nasuprot našega kršćanskog Boga. Jer naš Bog je Bog stvoritelj i kaže u Knjizi Postanka: „Muško i žensko stvori ih.“ Suvremeni lažni bog to izvrće i kaže: Ne! To ne mora biti tako.

Isus kaže: Slušaj! Gospodin Bog naš Gospodin je jedan. Ako je naš Gospodin jedan, jedini, istinski Bog onda njemu pripadamo ili ne pripadamo. Ako mu pripadamo onda tako moramo i oblikovati naš život. Ako je Gospodin Bog naš jedini Bog, onda svi ovi drugi „bogovi“ u biti nisu bogovi, jer je jedan Bog. Onda je ovaj lažni suvremeni bog onaj koji pravoga Boga niječe, i znamo tko je - stari zavodnik, zmija, sotona, đavao. I u djelovanju tih suvremenih bogova možemo prepoznati onu zmiju koja je zavela Adama i Evu u rajskome vrtu. Kojom se metodom koristila zmija? Njezina metoda nije bila ta da nešto prvo ponudi, nego je prvi korak bio da zaniječe ono što je Bog dao čovjeku. Znamo kako zmija podlo nastupa u rajskome vrtu: „Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta vrtu?“ Ta ista zmija i danas lukavo nastupa i zavodi: „Zar je baš sve istinito što Katolička crkva naučava? Kako to može biti istinito, pogledaj kako su ti svećenici pokvareni i korumpirani? Zar je zaista potrebno odgajati mlade za čistoću prije braka? Zašto bi bilo loše na poslu barem malo novca sebi namaknuti?“ To je ta stara zmija koja je uvijek ista, samo tijekom vremena mijenja svoju košuljicu, nastojeći te stalno bacati u sumnju i zanijekati vjerske i moralne istine koje donosi tvoja Crkva. 

Izaberi Gospodina

Isus odgovori - prvo je: Slušaj! Gospodin Bog naš Gospodin je jedan. Ako je jedan jedini istinski Bog, onda se nužno moramo opredijeliti. Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje! Ljubiti Boga znači odbaciti sve ono što nije Božje. Ako kažemo Bogu da, onda svemu ostalome što nije Božje moramo reći - ne! I to se tiče svih dimenzija moga života.

Današnje evanđelje stavlja nas pred odluku. Vrijeme u kojemu jesmo ne možemo živjeti nekakvu light verziju kršćanstva. Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Moramo se opredijeliti – ili jesmo ili nismo. Ako je Gospodin jedini onda naša vjera nije švedski stol – gdje ćemo odabirati što nam odgovara – Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Svako služenje koje nije služenje tom jedinom Bogu služenje je lažnom Bogu, staroj zmiji, zavodniku, sotoni. Neka nam put predanja Bogu pokaže ona koja je uvijek bila najpredanija, ona koja je u životu uvijek znala tko je jedini istinski Bog, a to je Isusova i naša Majka Marija. Amen.
 

Autor: Josip Mudronja, đakon

Objavljeno: 05. 11. 2012. u kategoriji Duhovne misli