Raskrinkati lažne proroke

Ako ovih dana slušamo vijesti ili bolje otvorimo oči na svijet oko sebe, ispada da živimo u vremenu sumnjivog morala, jalovih ideala. Božja riječ ove 33. nedjelje kroz godinu izgleda kao bogati stol koji želi nahraniti naše gladne duše. Pogađa u sridu našu sadašnjost, izaziva nas da u srcima ne pokopamo vlastitu budućnost. Toliko obeshrabrenja kao da nije bilo niti 1991. kada je pao Vukovar, simbol svih hrvatskih stradanja. Nije nas ostavio Bog onda, neće niti sada. Gore srca! Mnogi će reći da to nije lako. Kako se veseliti budućnosti kada vodeći ljudi svijeta i domovine grade hram demokraciji, ali iz njega izbacuju Boga? Dapače, žele hram demokracije uresiti neprirodnim i nemoralnim zakonima minirajući bilo kakvu nestabilnost iliti referendum. To su lažni proroci! U povijesti ih je uvijek bilo i bit će. Oni imaju rok trajanja jer su lažni, a to znači prolazni. Današnji kao da ništa nisu naučili od prošlih: nastavljaju obećavati raj na zemlji, a on nikako da se dogodi, dapače širi se pustinja. Ima li danas u Crkvi Ivana Krstitelja koji će biti glas koji viče u pustinji?

Sam Isus ove nedjelje poručuje da od bezbožnog hrama koji grade lažni proroci neće ostati niti kamen na kamenu (usp. Lk 21,6). Ali, kako bi oni slušali Isusa kad sebe deklariraju bogovima, svemoćnima. A narod kao da je počeo vjerovati bajkama. Vračari i gatari na cijeni kao nikada. Večernji kanali usijani od lažnih proroka koji zgrću na ljudskoj praznovjernosti. Ovima tako dobro ide da su odnedavno u programu ozvučili nekog „anđela“ koji iza paravana progovara ljudima lažnim utjehama. Vidiš li ti brate i sestro: sastalo se zlo i gore da se dogovore! Na čijoj smo strani ti i ja, tko je naš učitelj: Isus ili đavao?

Pazite, ne dajte se zavesti!

Isus nama ove nedjelje progovara: „Pazite, ne dajte se zavesti. Ne idite za njima“ (Lk 21, 8). Naš Gospodin kao da nas poziva da raskrinkamo lažne proroke. Kako? Da pišemo članke koje nitko i tako ne čita? Da propovijedamo i predajemo o Bogu i novoj evangelizaciji tako hladno i dosadno da nas nitko ne sluša? Ljudi kao da su siti naših praznih riječi, makar one tako često klize s visoke i akademske razine. Današnji čovjek je gladan Božje riječi koja želi progovoriti kroz naša djela. Kao što je vjera bez djela mrtva, tako je i govor Crkve bez svetosti jalov. Valja nam se uvijek iznova vraćati Isusu kako ne bismo lutali i zalutali u svijetu i u našem svakidašnjem aktivizmu koji vodi u tvrdoću srca. Susret s Isusom nas čini istinskim prorocima čijim riječima se ne može suprotstaviti niti jedan naš protivnik (usp. Lk 21,15). Vjerujemo li?

Nedavno sam susreo jednog mladog čovjeka koji ima zavidnu sportsku karijeru. Bio je uspješan u sportu, nikakav u vjeri. Susret s Isusom učinio ga je istinskim prorokom koji raskrinkava tolike lažne proroke kojima se mnogi, osobito mladi, danas klanjaju: moć, uspjeh bez truda, droga, alkohol, pornografija, sloboda bez odgovornosti, svijet bez Boga… Njemu i svima nama želimo duha ustrajnosti u unutarnjem suobličenju Isusu Kristu koji je isti jučer danas i uvijeke; a ne ovome svijetu, njegovim modama i vladama koje su prolazne jučer, danas i uvijek (usp. Heb 13,8). Neka nas sve Božja riječ i Presveta Euharistija učine prorocima i svjedocima koje Isus i danas snagom Duha Svetoga bodri i potiče: „Svojom ćete se postojanošću spasiti (Lk 21,19).