Pronađimo Zvijezdu koju ćemo slijediti!

Drage sestre, draga braćo!
Kroz povijest, kako u našoj domovini tako i u svijetu, imali smo mnoge kraljeve koji su nam više ili manje poznati po dobrim ili pak možda lošim stvarima. Iz Svetoga pisma vrlo dobro znamo tri kralja ili mudrace s istoka, a tradicija nam je ostavila zapisana i njihova imena – Melkior, Baltazar i Gašpar. Bili su to mudraci koji su tražili Gospodina, raspitivali su se o njemu... No, najviše glavobolje zadala im je zvijezda. I naš pjesnik nas opominje: „Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda! Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda! Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajao od zvijezda! Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde.“

Drugi nam pak kažu da svaki od nas ima neku svoju zvijezdu i da je pozvan slijediti upravo nju. Možda je ponekada među mnoštvom zvijezda teško naći onu „svoju“ jednu i slijediti ju... A danas smo svakodnevno „obasjani“ s tolikim zvijezdama koje se svaki čas izmjenjuju na nekom svojem prvom mjestu raznih top-ljestvica. Ponekad čovjek slijedi i takve zvijezde, poželi i sam jednoga dana biti zvijezda, neki „super-star“, ali sve je to tako kratkoga vijeka jer „prolazi obličje ovoga svijeta“ (1 Kor 7, 31). A samo naš Stvoritelj ostaje uvijek isti.

Gospodin nam pokazuje koliko mu značimo

O stvaranju zvijezda čitamo već na prvim stranicama Svetoga pisma: „I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde. I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro“ (Post 1, 16-18). A o njihovoj ljepoti piše nam Knjiga Sirahova: „Sjaj je zvijezda ljepota neba, blistav ures visinama Gospodnjim. Po zapovijedi Svetoga, kako on odredi, one miruju i ne zamaraju se nikad od straže svoje” (Sir 43, 9-10). A zvijezda se nije ni umorila „putujući“ s našim mudracima s Istoka.

Iako smo možda „rođeni pod sretnom zvijezdom“, više puta u životu „vidimo sve zvijezde“ ili ih jednostavno brojimo. Dok nekoga kujemo u zvijezde, za nekoga smo spremni i sve zvijezde skinuti s neba kako bi pokazali koliko nam u životu znači. I ovim današnjim danom, kada se Bog objavio čovjeku (Bogojavljenje), Gospodin nam pokazuje koliko mu značimo, koliko je spreman ići daleko za svakoga od nas i to samo „radi nas i radi našega spasenja“ (Vjerovanje).

On se „spustio“, ponizio se, uzeo je lik sluge (usp. Fil 2, 7), a mi se pak toliko puta uzdižemo iznad zvijezda. A upravo je zbog te želje pao Babilon. Htio je biti jednak Gospodinu: „U svom si srcu govorio: 'Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. (...) Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.' A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije!"“ (Iz 14, 13-15)

Gledajmo prema nebu!

Po Kristovu primjeru, po primjeru mudraca s istoka koji su se došli pokloniti Gospodinu, i mi smo se danas pozvani poniziti pod snažnom rukom Božjom da nas uzvisi u pravo vrijeme (usp. 1 Pt 5, 6). Nismo pozvani gledati u zemlju, već prema nebu. Lijepo nas potiče blaženi Alojzije: „Jer ako je ono što čovjek ljubi ispod njega, onda mora da se sagne i gmiže kao životinja, čiji je ideal na zemlji u zobi, slami i vodi. Ako je ono što ljubiš iznad tebe, onda ćeš se dizati poput orla u nebeske visine, sposoban da prezreš sve što je nisko i ružno, pa i samu smrt, kada to ustreba.“

Zvijezda je svoje mjesto u Svetom pismu pronašla u prvoj i zadnjoj biblijskoj knjizi. Mudraci su slijedili zvijezdu i pronašli Gospodina. Na nama je danas da mi pronađemo svoju zvijedu koju ćemo slijediti. A pozvani smo slijediti i gledati samo jednu: „Ja, Isus, [...] ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica“ (Otk 22,16). Amen.