Preobrazimo svijet na sliku Kristovu!

Danas slavimo blagdan Preobraženja Gospodnjega ili kako se to ponekad u narodu kaže: „Božje lice.“ Toliko čeznemo vidjeti to Njegovo lice i Isusu izražavamo onu istu želju kao i apostol Filip: „Pokaži nam Oca i dosta nam je!“ 

„Tko je vidio mene, vidio je i Oca.” Samo Preobraženje je i jedan trenutak Gospodinova života kojega se spominjemo prebirući zrnca četvrte desetke krunice Blaženoj Djevici u otajstvima svjetla: „Koji se na gori preobrazio i svoju nam slavu objavio.“

Povijest ovoga blagdana vrlo je zanimljiva. Utemeljio ga je papa Kalist III 1457. godine u znak zahvalnosti Bogu za pobjedu nad ondašnjom turskom vojskom kod Beograda koju je izvojevala kršćanska vojska. U toj bitci sudjelovao je i sv. Ivan Kapistranski, a bilo je to 22. srpnja 1456. Do tada se blagdan slavio samo na Istoku. Ovdje je zanimljivo napomenuti kako je isti Papa, a na spomen te pobjede, uveo običaj da se ujutro, u podne i navečer moli „Anđeo Gospodnji“ i da tada zvone crkvena zvona.

Važno je vidjeti

Zaustavljajući se pak na glavnoj radnji današnjega dana, primjećujemo kako je danas važno vidjeti. Tako Danijel u prvom čitanju gleda Pradavnog na prijestolju i Sina Čovječjega na oblacima, sveti Petar nam piše kako nam apostoli nisu „navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva.“ Napokon i u Evanđelju čitamo kako su apostoli promatrali Isusa dok je molio i kako mu se izgled lica izmijenio. Zatim su pokraj Isusa vidjeli i dva čovjeka: Mojsija i Iliju, ali i ono najvažnije danas: trojica apostola vidjeli su Gospodinovu slavu, odnosno „mjesto“ gdje On prebiva i gdje ćemo se i mi, vjerujemo, jednoga dana nastaniti.

Kod nas ljudi je zanimljivo da kada vidimo nešto spektakularno o tome ne možemo šutjeti, već o tom događaju pričamo svakome koga susretnemo. Apostoli su vidjeli i čuli sve ono što bi mi tako žarko željeli vidjeti i čuti, a oni nisu o tome nikome pričali... Ostali su u šutnji. ”Mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!" 

Djela ljubavi preobražavaju

Ono što su gledali apostoli gledamo i mi svakoga dana na oltaru: u liku kruha i vina prepoznajemo Gospodina koji je tu realno, stvarno prisutan! A toliko puta nam se dogodi da poput apostola usnemo i ne znamo više što govorimo, da stalno pogledavamo na sat kad će više ta sveta misa završiti. No, kada se nađemo u problemu tako žarko i brzo trčimo u crkvu jer nas tu čeka Gospodin, znamo da će nas On svojom snagom preobraziti i da će nam u životu dati vjetra u leđa. Nigdje drugdje, kao ovdje s Gospodinom, ne može nam biti ljepše. No potrebno je gledati, vidjeti i na samome kraju i čuti: „Ovo je Sin moj ljubljeni! Njega slušajte!“ I sve ono i samo ono što nam je On zapovijedio vodi nas k tome da svoj život proživimo radosno. I reći će nam pisac Prve Ivanove poslanice kako Gospodinove zapovijedi nisu teške. On nam je ostavio samo dvije, zapovijedi ljubavi: prema Gospodinu i bližnjemu! Ne doživljamo li svaki puta svojevrsnu preobrazbu kada učinimo neko djelo ljubavi? Kako se onda samo lijepo osjećamo i htjeli bi da taj trenutak trajne vječno, da bi si odmah načinili tri sjenice.

Zato gledajmo što se svakoga dana događa ovdje u crkvi kako bismo vidjeli Gospodina, kako bismo čuli Njegov glas i kako bi onda, na izlasku iz crkve, mogli svijet preobraziti na sliku Kristovu.