Papa će i dalje služiti Crkvi

Svaki puta kada slavimo svetu misu primjećujemo da ona ima dva velika djela: službu riječi i euharistijsku službu. U prvom dijelu svete mise, kajući se za svoje grijehe, pripravljamo svoja srca koja jedino može proniknuti sam Gospodin, za slušanje i primanje Božje Riječi u svoje živote. U središnjem pak dijelu svete mise, na početku euharistijske službe, prinosimo Gospodinu darove kruha i vina koji će posvetnom molitvom i zazivom Duha Svetoga postati Tijelo i Krv Gospodina našega Isusa Krista.

Taj Kruh života i piće duhovno, pozvani smo blagovati ne samo nedjeljom, nego što češće, jer smo samo tada nalik „stablu zasađenu uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine ne prestaje donositi plod.“ Tada svoje pouzdanje ne stavljamo u nekog čovjeka, već u samoga Gospodina kojega na svakoj svetoj misi molimo da nas usavrši u ljubavi zajedno s našim papom Benediktom, biskupom Josipom i sveukupnim svećenstvom.

Vjera, nada, ljubav, pokora

No, od večeras u 20 sati, budući da se papa Benedikt XVI. „preispitao pred Bogom i došao do uvjerenja da mu njegove snage, zbog poodmakle dobi, više ne dopuštaju vršiti na prikladan način njegovu papinsku službu“, njegova imena se u euharistijskoj molitvi više nećemo spominjati. To nikako ne znači da se nećemo dalje u svojim životima spominjati svega onoga dobroga što je učinio za Crkvu kroz svoj osmogodišnji pontifikat, osobito kroz svoje kateheze srijedom, Angeluse, audijencije, enciklike i dokumente... Znakovita je i činjenica da je svoju odluku objavio baš na Gospin blagdan (Gospu Lurdsku) po kojoj nam Gospodin „pokazuje poniznost Majke koja se ukazuje maloj djeci i govori im ono bitno: vjera, nada, ljubav, pokora.“

Zahvalni Gospodinu za dar njegova pontifikata

A na ništa drugo, nego baš na to nas je i pozvao Papa u pohodu našoj Domovini  4. i 5. lipnja 2011. kada se susreo s mladima na trgu bana Josipa Jelačića; s hrvatskim katoličkim obiteljima na zagrebačkom Hipodromu; sa svećenicima, redovnicima i redovnicama na molitvi Večernje u zagrebačkoj katedrali ili pak s predstavnicima civilnoga društva, političkog, akademskog, kulturnog i gospodarskog života, s Diplomatskim zborom i s vjerskim čelnicima u Hrvatskom narodnom kazalištu. 

Tada nam je poručivao: „Potpuno poštujući vašu slobodu, Gospodin se približava svakome od vas i predlaže sebe kao istinski i odlučujući odgovor na onu čežnju koja prebiva u vašem biću, na želju za životom koji vrijedi živjeti. Pustite da vas uzme za ruku! Pustite da bude prijatelj i suputnik na vašem putu! Pouzdajte se u Njega, neće vas nikada razočarati! Isus vam daje da izbliza upoznate ljubav Boga Oca, daje vam da shvatite da se vaša sreća ostvaruje u prijateljstvu s Njime, u zajedništvu s Njime“; zatim „Dragi roditelji, trajno se obvežite učiti svoju djecu moliti, i molite s njima; približite ih Sakramentima, osobito Euharistiji (...); uvedite ih u život Crkve; u intimi doma nemojte se bojati čitati Sveto pismo, obasjavajući tako obiteljski život svjetlom vjere i hvaleći Boga kao Oca. Budite poput male Dvorane posljednje večere, poput one Marijine i učenika, u kojoj se živi jedinstvo, zajedništvo, molitva!“ i na kraju: „Ljubljena Crkvo u Hrvatskoj, preuzmi ponizno i smjelo zadaću da budeš moralna savjest društva, „sol zemlje“ i „svjetlo svijeta“ (usp. Mt 5,13-14). Budi uvijek vjerna Kristu i njegovu Evanđelju, u društvu koje nastoji relativizirati i sekularizirati sve slojeve života. Budi boravište radosti u vjeri i nadi.“

Papa će i dalje služiti svetoj Crkvi Božjoj životom posvećenim u molitvi. I zahvalni Gospodinu za dar njegova pontifikata, i mi sada u molitvi „povjerimo svetu Crkvu brizi Vrhovnog Pastira, Našega Gospodina Isusa Krista i zazovimo svetu Majku Mariju da svojom majčinskom dobrotom bude na pomoć ocima kardinalima u izboru novog pape.“