Ono petrovsko u meni

Jeste li se ikada pitali zašto je sv. Petar zaslužio tako žestok Isusov prijekor: „Nosi se od mene, sotono.“ (Mk 8,33)? Da se razumijemo, ovo nisu bilo kakve riječi izrečene od neke umišljene veličine, već od Isus Krista, Sina Božjega. Pogled prema rečenici prije Isusovog prijekora pomoći će na nam da uočimo težinu situacije. Nakon što je Isus prihvatio Petrovu vjeroispovijest počeo je „poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane." (Mk 8,31). I još nam prenosi sveti evanđelist da je to govorio otvoreno, onako bez okolišanja i cerade ugodnog govora. Petru se ovaj govor očito nije svidio. Nije ulazio u njegovu logiku. Jednostavno to nije očekivao. Bio je uvjeren da će se Isus nadovezati na njegovu ispovijest nekim drugim riječima, nekom drugom porukom. Petar kreće u akciju. Prilazi Isusu, i onako u maniri dobrog znanca, uzima ga u stranu i počinje mu pametovati. Gospodine samo malo, sigurno nisi mislio reći to što smo čuli. Progon, prezir, izdaja, mučenje, razapinjanje, smrt - ne, to ne može biti. Ti si Mesija koji nas je došao osloboditi. Ti si naša zvijezda i svima ćeš pokazati svoju slavu i moć. Mi takvog Isusa nasljedujemo ili barem želimo nasljedovati.

Nakon što je pustio Petra da dovrši svoje, Isus „se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“. (Mk 8,33) Petar govori Isusu u skrovitosti dok Isus kori Petra pred svima gledajući učenike a ne njega. Isus zna da Petar ne govori samo u svoje ime, već u ime svih prisutnih, u moje i tvoje ime. Svi mi volimo Boga po svojem mjerilu, Boga koji nam govori stvari koje su nam ugodne, koji nam povlađuje kao da je s nama sve u redu. U Isusovom su pogledu u tom času svi ljudi kojima je na pameti ljudsko, odnosno logika ovoga svijeta, logika komocije i uspjeha, egoizma i taštine. Petar zavrjeđuje Isusovu opomenu, ali ona je upućena svima nama. Petar, kao i ja i ti, je sotona jer želi jednog drugog Krista, Krista bez križa. Odvaja milost od kušnje, radost od patnje, rast od umiranja, uskrsnuće od križa. Petar odvraća Spasitelja od njegovog poslanja da nauči čovjeka pravome životu, utemeljenom na Božjem zakonu i nauci. On nije budala, Petar dobro zna da ako je poslanje Učitelja da položi svoj život, učenik ne može očekivati drugačije.

„Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“ (Mk 8,34) Isusa se slijedi, a to znači da se korača njegovim stopama, oponaša se njegov život. A ne obratno. Ja ne mogu ići ispred Isusa niti mu mogu postavljati uvjete. Putovanje vodi Isus, On je Pastir. On određuje put koji vodi u život. Taj put opisan je u Evanđelju. Taj put je Evanđelje. Ne mogu ga mijenjati. Ne mogu spasiti svoj život od Evanđelja, nego Evanđelje spašava moj život i čini ga smislenim. Varam se ako mislim da će mi biti bolje ako živim slobodan od Boga. Sloboda od Boga ne postoji. To je ropstvo zla. Upravo je to smisao ovih riječi: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga." (Mk 8,35)

Znamo da je Sotona opisan u Bibliji kao onaj koji izokreće i laže. Najopasniji je kada nam želi razvodniti sliku Božju. Kada relativizira moralni zakon. Kada unosi mlakost u naš vjerski život. Kada nas odvraća od volje Božje za nas. Kada nas uvjeri da su ljudske odnosno svjetovne misli jednako vrijedne kao i Božje. Današnja nam Riječ govori suprotno. Bog ne dopušta nikome, pa niti Petru, da mijenja istinu evanđeoske poruke.

Gospodine, Oče milosrđa, daj nam hrabrosti da te slijedimo onako kako ti želiš, a ne onako kako to nama paše od čega nema koristi.