Odjeća iz kolekcije "Raj" je besplatna!

Drage sestre, draga braćo!
Jedna od poslovica koju smo naučili vrlo rano u životu jest ona: „Odijelo ne čini čovjeka.“ Neki na tu izreku znaju nadodati i činjenicu kako ipak odjeća nešto govori o čovjeku. U svakom slučaju, bez odjeće ne bismo mogli nikako. Ona nas štiti i od hladnoće i od sunca, njome uvijek nešto želimo poručiti: od toga kako se možda koji dan osjećamo pa sve do onoga kada odjeća govori i o našoj službi u svijetu. Kažu opet neki kako je važno pratiti modu i kako je važno biti moderan, a ne nazadan u oblačenju, ali baš zato ponovno imamo i drugu izreku kako se o ukusima ne raspravlja jer u većini slučajeva takve rasprave završe loše.

Za vjernika je svaki dan važan

Ipak, svatko bira buduću suprugu ili supruga po svom ukusu. Iako na prvi pogled različiti, dvoje ljudi nešto privuče i u konačnici sklapaju sakrament svete ženidbe i na taj se način vežu jedno uz drugo dok ih god smrt ne rastavi. I trenutak je to koji čeka svakoga od nas i trenutak je to za koji se „pripremamo“ cijeli život ... I u tom životu imamo toliko raznih događaja koji nam život čine lijepim – od proslave imendana ili rođendana, maturalca, završenog fakulteta, svećeničkog ređenja ili pak dan slavlja sakramenta svete ženidbe.

Dan je to za koji se mladi čovjek tako brižno i pomno priprema, a osobita pažnja posvećuje se izboru svadbenog ruha. Svakako da crno odijelo kod zaručnika ne izražava žalost, već radost. Baš kao i bijela boja kod zaručnice. Jer ipak, ljudi kao ljudi, svi će prvo gledati kako je tko obučen i kako je izabrao svadbeno ruho za ključni dan u svojem životu.

No, za čovjeka vjernika svaki dan je važan. Svaki dan, ma i svaka minuta u njegovom životu je ključna. Jer vjernik je pozvan. I to ne bilo gdje nego na svadbenu gozbu Jaganjčevu. I za tu gozbu, naravno, pozvani smo se i prikladno obući kako na kraju ovoga života ne bi čuli riječi: „‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha? A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’“

Zaogrnimo se modom neba

Onda si s pravom postavljamo pitanje kakvo je to ruho po kojem se razlikujemo od drugih uzvanika na toj svadbenoj gozbi? Koji nam to dress-code propisuje Gospodin? Govor o odjeći već imamo na prvim stranicama Svetoga pisma, ključnu ulogu kod Elizeja odigrao je Ilijin plašt, “Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova”, a Gospodin je pak nosio takvu odjeću da je žena koja ga se dotakla odmah ozdravila, a na kraju bio je sramotno svučen i raspet na drvu križa, „a pošto ga razapeše, razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocku...“

No, kako nam i piše Sveto pismo u svojoj posljednjoj knjizi, Knjizi otkrivenja (19, 7), Zaručnica se opremila za svadbenu gozbu. „Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i čist! A lan - pravedna su djela svetih... Blago onima koji su pozvani na svadbenu gozbu Jaganjčevu!” Jaganjčeva zaručnica jest Crkva – odnosno svi mi. I Gospodin nas je odjenuo u posebno ruho: ono svadbeno. I baš zato ono “blago onima...” Jer “doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.“ A znamo da kada neki sportski izbornik bira igrača ili igrače da predstavljaju Domovinu na nekom važnom prvenstvu, da bira samo najbolje. Zato smo se i pozvani odjenuti i zaogrnuti plaštem blistavim i čistim – ljubavlju jer mogu imati sve, ali ako „ljubavi ne bih imao - ništa sam!” Ljubav će biti ruho po kojem ćemo biti prepoznati u Nebu! Stoga, zaogrnimo se već danas najboljom modom – modom neba i obojimo odjeću svoje duše bojama Gospodinove ljubavi! I ono što je najbolje – odjeća iz kolekcije “Raj” nije uopće skupa, čak štoviše, besplatna je i zaželite ju i dijelite s drugima! Čim više, to bolje! Amen!