Neumorni Izvršitelj prekrasnog Očevog plana

U svojoj katehezi u srijedu 15. svibnja, koju svesrdno preporučam za razmatranje, Sveti Otac Franjo upitao je prisutne hodočasnike na Trgu Sv. Petra jesu li otvoreni Duhu Svetom i koliko je Duh Sveti prisutan u njihovim molitvama. Današnja Svetkovina Duhova prilika je da se upitamo koja je uloga Duha Svetoga u našem konkretnom životu?

Dopustimo da nas vodi nauk Katoličke Crkve, najljepšeg ploda Duha Svetoga. U Kompendiju Katekizma Katoličke Crkve, u br. 145., piše ovako: „Duh izgrađuje, oživljuje i posvećuje Crkvu“. Vjernik je član ili dio Crkve stoga je posve ispravno reći da Duh Sveti izgrađuje, oživljuje i posvećuje vjernika. Što to znači? Kako se to događa?

Izgrađivati Crkvu

Kuća ne nastaje odjednom, već se polako gradi cigla po ciglu sve do krova. Od trenutka krštenja mi postajemo jedno veliko gradilište, u kojem Gospodin želi stvoriti najljepšu zgradu, pravo čudo arhitekture. Duša vjernika postaje mjesto u kojoj se, korak po korak, gradi hram Božji. Ta se gradnja događa snagom i djelovanjem Duha Svetoga. On je neumorni izvršitelj prekrasnog nacrta Oca nebeskog, prvog Arhitekta svega stvorenoga. Zašto je ovo, dakle, važno? Zato što mnogi vjernici u svom duhovnom životu pucaju u prazno. Grade svoje babilonske kule i ne dozvoljavaju Duhu Svetom da izgradi ono što samo On zna, jer je jedno s Ocem Arhitektom i Sinom, koji je na križu svojom predragocjenom krvlju platio i pribavio sav potreban materijal za gradnju.

Što znači da Duh Sveti oživljuje vjernika?

Ako se nešto oživljuje znači da je prije bilo mrtvo. Duh Sveti nositelj je milosnog, nadnaravnog života, koji počinje krštenjem i razvija se kroz cijeli život. Duh Sveti je zapravo taj Život koji oživljuje krštenika. Grijeh kao neposluh i nepovjerenje prema Bogu ubija duhovni život u nama, odnosno mijenja mu narav ili sastav jer nema čovjeka koji ne živi duhovni život. Pitanje je samo: kojim se Duhom čovjek daje voditi? Duhom Istine i Života ili Duhom Laži i Smrti? Slušamo danas navještaj kako Gospodin Isus govori svojim učenicima: „Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu“ (Iv 14,26). O čemu nas to „svemu“ poučava Duha Sveti? Duh Sveti  je dakle Duh Istine koji čini da u svakoj životnoj situaciji mogu stati pred realnost svoga života. Duh Sveti dovodi te pred Isusa s pitanjem: Je li On tvoj Kyrios – Gospodin? Imaš li drugoga gospodina ili gospodara, idola, kojemu si dao svoj život? Je li Isus tvoj jedini Gospodin na kojemu si sagradio svoj život? Prisutnost Duha Svetoga u vjerniku ne mjeri se po količini znanja koje netko ima, već po zrelosti vjere po kojoj u svakoj situaciji istinito i iskreno razlučuje vodi li ga Duh Sveti ili duh Svijeta.

Posvećenje Crkve

I na kraju, što znači da Duh Sveti posvećuje Crkvu i vjernika? To znači da ti i ja imamo poslanje ili poziv. Svetost. Ništa manje od toga. Što je svetost? Ili još bolje, tko je Svet? Samo Bog. Čini mi se da je ovdje potrebno malo stvari pojasniti. Kako mogu biti pozvan na nešto što je karakteristika samo božanske naravi? Ispada da Bog pred nas stavlja nemoguću misiju. Nipošto. Odgovor na ovom pitanje nalazi se u biblijskoj slici čovjekovog odnosa s Bogom. Bog zove čovjeka da mu objavi sebe samoga i da stupi u odnos s njime. Svetost se ne sastoji u nizu savršenosti koje možemo posjedovati jer smo se više ili manje trudili, već u kvaliteti odnosno iskrenosti našeg predanja Bogu. Bog me čini svetim tako što me sve više približuje sebi pokazujući mi da u Njemu imam sve. Krist je posvetio svoju Zaručnicu – Crkvu, ali ta će svetost onoliko sjati koliko će se Ona više držati svoga Zaručnika. Duh Sveti nas posvećuje tako da u nama rađa božanski život. Sveci, budući da su iskreno vjerovali da ne mogu ništa sami, molili su Gospodina da im sve da. On im je doista dao sve. Sebe. Zato su ti ljudi sjali Bogom i zapalili druge vatrom Njegove ljubavi. Svatko može postići svetost jer se Bog svakome približio. Kad bi svetost ovisila o mojem raspoloženju i kvalitetama ja bih davno odustao od borbe, ali jer znam da je ona dar koji Bog daje svakome tko ga žarko moli, onda ne gubim nadu.

Molimo žarko i s vjerom Blaženu Djevicu Mariju, koja je „milosti puna“ jer je u Njoj Duh Sveti našao potpunu otvorenost i poslušnost, da izmoli za nas kod Oca Duha Branitelja.    

Dođi Duše Presveti, dođi po Mariji!