Nemojmo zaboraviti Slavljenika

U liturgijskoj godini koja je pred nama slavit ćemo tolike spomendane, blagdane i svetkovine. Ali, vjerujem da se od svih dana u godini najviše radujemo Božiću, odnosno svetkovini rođenja Gospodnjega, danu kada je Gospodin postao vidljiv svima nama i kada je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa i rodio se od Djevice Marije. „Mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!“ 

Gospodin postaje Emanuelom

Dok su ljudi kroz povijest čovječanstva u bogovima gledali bića koja su stroga, kojima se treba služiti, koja su negdje daleko od realnosti života te su od ljudi očekivala nemoguće te koja su kažnjavala čovjeka ako je negdje sagriješio, nama se danas Gospodin otkriva u liku malenoga djeteta i postaje Emanuelom, Bogom s nama, jer Gospodinu nije stalo do naše smrti, nego da se obratimo i živimo.

I u svim našim crkvama, kako bi se na što življi način dočaralo Isusovo rođenje, slažu se jaslice čija povijest seže sve do sv. Franje Asiškog za kojeg nam kaže legenda kako je 1223. sa svojom subraćom živopisno slavio polnoćku u šumskoj pećini kod Greccia te je do oltara postavio jasle sa slamom i uz njih privezao živoga magarca i vola te je tom prigodom vrlo zanosno govorio.

No, kako bi se čovjek vjernik što bolje uživio u događaj Gospodinova rođenja, od 15. stoljeća u središte promatranja stavlja se kipić s Djetetom Isusom. Prve jaslice u današnjem smislu riječi postavili su isusovci 1560. u svom kolegiju u Portugalu, od kuda i počinje običaj njihova slaganja i ukrašavanja. 

Dati Gospodinu cijeloga sebe

Našim rođenjem započinje nešto sasvim novo, nešto za sve nas još neviđeno i što slijedi nakon rođenja, kakav će tko život imati, ne zna nitko... No, naš Gospodin poziva nas svakoga dana da se rodimo odozgo, odnosno da danas svatko stane sam pred sebe i upozna Gospodina kao Onog koji „nije došao osuditi svijet, već da se svijet po njemu spasi.“ 

Baš zato smo i pozvani na poseban način stati pred jaslice i zagledati se ne samo u lijepi pejsaž i likove oko jaslica, već u samoga Gospodina prema kome su napokon i usmjereni svi naši pogledi. No, na koji način ćemo se zagledati u Gospodina, pomažu nam likovi koji okružuju jaslice.

Svi mi ovih dana od nekoga volimo primati darove čime nam netko daje do znanja da mu je drago što postojimo i daruje nas nečime za što želi da nam u životu bude od koristi i da nas uvijek podsjeća na darivatelja. Svaki od likova koji pristupa Gospodinu nosi nešto svoje, nešto što je samo njemu vlastito, što znači da daje od srca i cijeloga sebe...

Tako pastiri nose janje, mudraci s istoka tamjan, zlato i plemenitu mast, a svima njima pridružuje se pak nebeska vojska anđela koja i nas, poput njih, poziva svojom pjesmom hvale da ostavimo bar malo svoju svakodnevicu kako bismo se uputili prema Betlehemu, odnosno prema mjestu gdje pronalazimo „novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.“ No, uz svoj dar, svaki od njh darovao je Gospodinu i svoj poklon, odnosno svojim poklonom predali su Mu čitav svoj život.

Daruj Isusu poklon!

Toliko često ćemo ovih dana upotrebljavati riječi „dar“ i „poklon“, a toliko su različite. Ovih dana jedni drugima čestitat ćemo Božić i pri tome ćemo se i darivati. No, sa popisa onih koje ćemo darovati nemojmo zaboraviti ni današnjega Slavljenika kojem „ne možemo“ darovati dar, ali Mu zato možemo darovati poklon, odnosno stav poniznosti i zahvalnosti što se „pojavila milost Božja, spasiteljica svih ljudi; odgojila nas da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu, išćekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.“