Nedjelja Ljubavi
Današnju Nedjelju mogli bismo nazvati Nedjelja Ljubavi. Istina, svaka je Nedjelja zapravo Nedjelja Ljubavi, ali ova posebno jer nam Evanđelje danas govori upravo o zapovijedi ljubavi. Na današnju Nedjelju, Crkva se spominje i misija, misionara i zapovjedi Kristove: „Idite po svem svijetu i propovijedajte...“ Kako li su se samo danas lijepo povezale dvije riječi - Ljubav i Misije...
U današnjem odlomku Evanđelja farizeji žele iskušati Isusa i biti mudriji od saduceja, herodovaca od prošle Nedjelje. Jedan od zakonoznanaca upita Isusa koja je najveća zapovijed u Zakonu. “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.“ Dvije zapovijedi koje u sebi sadrže oko šestotinjak zakona i propisa Židova - ljubi Boga svojega, a bližnjega svoga kao samoga sebe... Jednostavne, a tako velike zapovijedi u životu čovjeka koji si danas iz dana u dan sve više postavlja pitanje kako ostvariti te zapovijedi i kako ih živjeti. Pri tome čovjek često puta dolazi pred svojevrstan „zid iskušenja“, pa ili padne ili se zabije, a neki se puta čak i uspije uspeti, ali onda ponovno pada…
Danas smo, nažalost, svjedoci kako mnogi mladi umiru od droge i brzine. Upravo ova dva opasna zida za mnoge predstavljaju dio lijepog proplanka s lijepim pogledom koji na kraju ne završava lijepom uspomenom na taj pogled, nego gorčinom, žalošću i prazninom u srcima najbližih. Ti opasni zidovi dovode nas pred zid zapovijedi ljubavi te nas navode da ponovimo te dvije najvažnije zapovijedi i razmišljamo o njima.
Ljubi Boga svojega... Izraelac je svakodnevno molitvom „Shema Israel“ („Čuj Izraele“) započinjao dan, radio kroz dan i završavao dan. Kod nas kao da se izgubio taj pobožni Izraelac, a ostao Izraelac koji svakodnevno trči i nema dovoljno vremena da učini sve što je zamislio učiniti toga dana. U toj strci i žurbi nema vremena ili je preumoran za molitvu „Čuj Izraele“.
S druge, pak, strane riječ „ljubav“ na dnevnoj bazi koristimo kao riječ „bok“. Bilo bi to izvrsno da je riječ „ljubav“ u svoj svojoj biti istinski tako raširena, ali ova riječ izraz je nečega drugoga. Njome označavamo ispunjavanje vlastitih prohtjeva, želja i ega - npr. mi se volimo; ja imam pravo iz ljubavi; što u tome ima loše, pa to je normalno u ljubavi... Prisjetimo se Samarijanca i ranjenika te onih koji su ga zaobišli niti ne svrativši pogled, zastanimo pred „zidom ljubavi“ i ostanimo malo u mislima. Postavimo sami sebi pitanje: Zaobilazim li ili prolazim uz riječ „ljubav“ u njezinoj punini?
Danas slavimo i Nedjelju misija i misionara. Nerijetko misijsku nedjelju jednostavno „odradimo“ - damo svoj prilog, možda kupimo nešto na misijskome sajmu, i Nedjelja misija završava… Ne dopustimo da ona jednostavno prođe, da bude samo nedjelja. Budimo misionari u svakodnevnom životu. Imamo zasigurno prijatelja koji su čuli za Boga, ali žive kao da nikada nisu. Tu smo svi mi pozvani biti misionarima, tu sam ja pozvan biti misionar, pokazati razumijevanje, strpljivost i ustrajnost na svom misionarskom putu. Ovo je velika životna tema, veliki poziv kojega vjernik svakodnevno mora ponoviti: ljubi Boga svojega, ljubi bližnjega kao samoga sebe... Ljubiti bližnjega znači ljubiti Boga, a onaj koji ne ljubi bližnjega, ne može ni ljubiti Boga. Današnje Evanđelje ljubavi poziva nas da tu ljubav činimo od danas, od sada - prema onome kojega poznajemo, ali i prema onome koji je daleko ili ga nikada još do sada nismo sreli. Ima jedna stara pjesma koju su pjevali naši roditelji: „Ljubav nas veže i spaja, samo ljubav“. Bog je ljubav - čitamo to u Ivanovu Evanđelju. Bez Boga je teško ljubiti. Probaj uzeti kroz ovaj tjedan svaki dan poslanicu ljubavi i umjesto riječi „ljubav“ stavi svoje ime, tako ćeš najbolje shvatiti što još trebaš učiniti da bi ostvario, tj. ostvarila zapovijedi ljubavi...
“Kad bih sve jezike ljudske govorio, i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje, i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam!“
Autor: vlč. Ivica Budinšćak
