Ne ustručavaj se odgovoriti Gospodinu!

Budući da je jučer bilo liturgijski zapriječeno slavlje svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, taj dan svetkujemo danas. I više puta znamo slavlje ove svetkovine zamijeniti onime što je sadržaj slavlja 25. ožujka – Blagovijesti – dana kada su se na jedinstven i čudesan način spojili Nebo i zemlja, dana kada je začet Isus, Emanuel – Bog s nama. No, da je „moglo“ doći do toga dana, morao se zbiti ovaj događaj koji danas slavimo, a njegov sadržaj najbolje nam izriče zborna molitva današnjega dana: „po zaslugama smrti svoga Sina, Bog je unaprijed oslobodio od svake ljage grijeha začeće Djevice Marije i tako je pripravio dostojan stan svome Sinu“. To sve, lijepo nam izriče i sama dogma o događaju da je Marija bezgrešno začeta. Tako nam bl. papa Pio IX. piše da je blažena Djevica Marija, u prvom času svoga začeća, po posebnoj milosti i povlastici svemogućega Boga, predviđajući zasluge Isusa Krista Spasitelja ljudskoga roda, bila očuvana neokaljanom od svake ljage istočnog grijeha.

U susretu s Božjom riječi naš život se mijenja

Prvi čovjek je pao. I od tada pa sve do dana današnjega, čovjek s koljena na koljeno prenosi tu ljagu istočnoga grijeha i to samo zato jer se nije odgovorno suočio sa svojom slobodom koju mu je Gospodin dao. Njegova riječ nam toliko puta u životu djeluje kruto, bježimo od nje misleći da će nam u život donijeti nešto loše jer se u susretu s njome naš život mijenja iz temelja. Baš kao i život Blažene Djevice koja je tako spremno odgovorila Gospodinu: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“. A mi nismo ni sami svjesni što nam je Gospodin sve pripravio da mu se potpuno predamo u Njegove ruke. Sve bi nam dao. Ali mi u svakoj svojoj molitvi: „neka bude tvoja volja“, tako često nadodamo i svoj „ali“ koji onda Boga „ograniči“ u Njegovom djelovanju i tada se gubimo, tada gubimo čvrsti smjer za kojim smo pošli. I tu nas Bog ne ostavlja same. Traži nas i dan danas još nas pita: „Gdje si?“ A mi se bojimo u svom vrtu čuti Njegov korak. I umjesto da mu istrčimo u susret, zagrlimo ga i zahvalimo mu što nas traži, mi se ponovno skrivamo u neko svoje grmlje i skrivamo svoju golotinju, odnosno ono što jesmo jer Gospodin nas poznaje najbolje. I ono najskrivenije u nama Njemu je otkriveno i zna sve.

Bog nas traži i ne ostavlja same

Nakon toga čina Gospodin ostaje tužan jer je čovjeka morao suočiti s posljedicama Njegova izbora. Sve što u životu radimo, ima svoju posljedicu. A na to tako malo mislimo kroz dan i život. No, koliko god Gospodin na nas bio ljut, koliko god On bio tužan zbog naših nesmotrenih poteza, On nas i dalje traži i ne ostavlja nas same. A koliko nas ljubi svjedoči i činjenica da je u svojoj beskonačnoj ljubavi izabrao Mariju, poniznu službenicu, kako bi se po Njoj mogao utjeloviti i kako bi postao sličan nama ljudima u svemu osim u grijehu. Mogli bismo misliti kako Gospodin tu nije odigrao pošteno i slobodno možemo reći kako je onda svakoga od nas, poput Marije, mogao osloboditi od grijeha pa se ne bi međusobno u obiteljima prepirali, molili bi, svaki dan bi nam bio radostan ili, jednostavno, bilo bi nam kao da smo u raju.

Bog te danas ponovno zove

No, svaki od nas pred Gospodinom, počevši od trenutka začeća, ima istu priliku i dobivene talente da po njima proslavi Gospodina u ovome svijetu. Samo je sada na nama pitanje koliko spremno Mu odgovaramo kada nas zove. Ili mu uvijek kažemo da nas nema doma pa neka malo pričeka. A vrijeme teče... Zato smo i svaki trenutak svojega života pozvani ispuniti samo Gospodinom. To ćemo učiniti i činom pričešćivanja - postajemo mali tabernakuli, tolike Marije koje će danas izaći iz crkve u pohode i drugima donijeti Krista. Zato je i današnji dan najprikladniji da se vratimo na trenutak svoga začeća, u trenutak kada nam je Gospodin povjerio neku zadaću u ovome svijetu, da od toga trenutka premotamo film svojega života kako bismo jasno vidjeli na što nas to Gospodin poziva ili nas je pozvao. A kada čujemo Njegov glas, ne ustručavajmo Mu se odgovoriti: „Evo službenice, evo službenika Gospodnjega! Neka mi bude po riječi tvojoj!“ Jer Bog te danas ponovno zove i pita: „Gdje si?“