Ne bojmo se prihvatiti situacije rizika!

Događaj iz evanđelja o tome kako se Marija našla trudna po Duhu Svetom više nam je nego poznat. Znamo kako je Marija bila zaručena s Josipom, našla se trudna po Duhu Svetom, Josip ju je naumio potajice napustiti da je ne izvrgne sramoti, anđeo mu se javio i poznato nam je kako dalje ide... Lako moguće da nam puno puta izmakne snaga i realnost toga događaja kada ga stalno iznova slušamo jer smetnemo s uma da je to stvaran povijesni događaj koji se odvio. Možda nam ostaje više na razini neke pobožne priče ili bajke nego stvarnog povijesnog događaja koji na kraju ima konkretan učinak i na naš život (spasenje).

Nezgodna situacija za ondašnje vrijeme

Evanđelje kaže da je Marija bila zaručena s Josipom. Kod Židova je postojala, možemo reći, jedna standardna procedura u pripremi braka. Prva faza zaruka bila je obično kada su zaručnici bili djeca pa se preko roditelja ili nekog posrednika dogovaralo zaruke, tako da sami zaručnici, tada još djeca, nisu imali puno veze s time. U sljedećoj fazi, koja bi bila nešto kao zaruke u pravom smislu, možemo reći da ih se potvrđivalo ili ratificiralo. To je trajalo godinu dana i do te faze se moglo raskinuti zaruke, kasnije ne. U tom periodu zaručnike se već zvalo muž i žena, iako oni nisu imali prava muža i žene. I treća faza bila je sam brak. Prema evanđelju možemo zaključiti da su se Josip i Marija nalazili u drugoj fazi. Naime, kaže da je Marija bila zaručena s Josipom, a Josipa naziva mužem njezinim. Dakle, nazivalo ih se mužem i ženom, ali nisu imali ta prava. Kada gledamo okolinu, našli su se u jako teškoj poziciji. Marija je, naime, trudna, ali oni još nisu u pravome braku. Za ondašnje vrijeme vrlo nezgodno. Ili njih dvoje nisu živjeli čedno ili Marija nije živjela čedno. Reći okolini da je začela po Duhu Svetom? Iskreno, bi li ti u povjerovao/la? K tome oni su bili mladi ljudi (posebno s obzirom na ono što mi danas smatramo mladim).

Doživljavamo Božju naklonost kada gubimo ljudsku

Bačeni su očito u jedan rizik i nesigurnost života bez naklonosti okoline. Ali ipak, postojala je jedna naklonost i to možemo reći „the“ naklonost - Božja naklonost. Sjećam se kada smo još za vrijeme studija teologije (što nije bilo tako davno) govorili o milosti pa smo onda tražili neke njezine definicije. Među ostalim smo rekli da je milost Božja naklonost čovjeku. Odmah pada na pamet anđelov pozdrav Mariji: „Zdravo, milosti puna.“ Što će reći otprilike: „Zdravo, puna Božje naklonosti.“ Teško je ući u takve situacije i prihvatiti ih, situacije rizika, nerazumijevanja drugih, odnosno nenaklonosti drugih. Međutim, možda baš tada doživljavamo najveću Božju naklonost (milost) kada gubimo ljudsku naklonost. I koliko puta to nisu situacije koje čovjek sam odabere, nego naprosto biva bačen u njih. Puno puta Bog to dopušta jer kad bi se igrao s našim kalkulacijama i nama dao na izbor, tko zna bismo li se maknuli s mjesta? Normalno da bismo mi kalkulirali s obzirom na nas same, naše dobro, našu sigurnost i našu ugodu. Ali Bog nas treba i želi nas upotrijebiti i to za neko veće dobro. Iz naše skučene i prestrašene perspektive (da ne kažem sebične), mi ne vidimo širi plan, širi horizont odnosno ono veće dobro koje naši (ne)izbori nose sa sobom. Zato nas nekada Bog naprosto baci, porine lađu u more i idemo. U nekim stvarima potrebna je i naša odluka, odnosno slobodan izbor koji Bog poštuje.

Uzimaju teret na leđa – za naše dobro

Josip je zajedno s Marijom bio bačen u jednu takvu situaciju potpune ljudske nelagode, rizika i nesigurnosti. Sam po sebi, normalno, nije mogao znati o čemu se radi. Anđeo u snu Josipu daje jasnu poruku: „Ovo što se događa od Boga je. To je tvoj zadatak.“ Iz današnje perspektive to bismo mogli secirati i racionalizirati s tisuću strana. Možda je to bio samo san, možda je progovarala njegova podsvijest i strahovi, možda je samo „zabrijao“... Kada u životu moramo učiniti neki korak ili neki potez, često sulud s obzirom na ljudske kriterije, naći će se toliko drugih varijanti, podvarijanti, objašnjenja i rješenja koja će reći da je drugi put „razumniji“ i „logičniji“ (to ne znači da u razmišljanjima ne treba koristiti razum i logiku). Ono što je „najgori“ dio koji nas u biti najviše koči u donošenju odluke, odnosno prihvaćanju situacije, je teret koji treba ponijeti na vlastitim leđima. Na kraju se sve svede na to. Čak i kada razumijemo o čemu se radi, odnosno o dobru koje situacija i odabir nosi, oklijevamo jer nismo sigurni u vlastitu spremnost (pod)nošenja tereta koji s tim dolazi.

I u takvoj situaciji Marija se pokazuje kao prava Žena i Majka, a Josip kao pravi muž i otac. I to najviše prema nama. Uzimaju teret na leđa – za naše dobro.

Nedaće nisu jače od Tvorca morske pučine i Ravnatelja vjetrova

Današnje vrijeme razdoblje je velike krize i nesigurnosti. Mnoštvo mladih ljudi koji bi i htjeli nekamo zakoračiti ne znaju kako, kamo, ne usude se ili se čini da im životne okolnosti jednostavno ne dozvoljavaju. Osim toga, danas postoji i kriza odlukâ. Zamjećuje se kako je sve manje svećeničkih i redovničkih zvanja, ali manje je i stupanja u brak. Zasigurno ekonomska situacija puno uvjetuje i diktira tempo života, ali to ipak nije jedini segment. Negdje u podlozi leži i duhovna kriza poradi koje nedostaje odlučnosti, predanja i spremnosti na životne odluke, na neke rizike kako bi se lađa pustila na pučinu, imajući pouzdanja da nepregledna pučina i nepredvidljivi vjetrovi ipak nisu jači od Tvorca morske pučine i Ravnatelja vjetrova. Neka svim mladima na putu njihovih odabira prema dobru pomogne Zvijezda koja uvijek usmjerava na pravi put - Zvijezda mora – Blažena Djevica Marija.