Kristovo kraljevsko dostojanstvo

Dragi mladi, današnja svetkovina, smještena na kraj liturgijske godine, daje nam se na razmatranje upravo kao skupni pregled svih otajstava proslavljenih tijekom jedne crkvene godine, ali opet kao vrhunac s kojega najvećim sjajem blista Kristov lik kao Spasitelja i Gospodara svega.

Koji jest, koji bijaše i koji dolazi

Kroz prva dva čitanja uviđamo da u njima prevladava slika Krista u veličanstvu i kraljevskoj moći. Danijelovo proročanstvo najavljuje njegov dolazak "s oblacima nebeskim", a to je tradicionalan izraz koji označuje slavan Kristov povratak na kraju svih vremena kad će on suditi svijetu. Vidimo da je Njemu predana vlast, čast i kraljevstvo da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada proći neće, kraljevstvo njegovo nikada propasti neće. Svemogući Bog Otac postavio ga je za gospodara svega stvorenoga, davši mu vlast koja s vremenom ne prolazi.

Dok razmišljamo o tome vidimo kako su te misli još jače istaknute u drugom čitanju s izrazom "Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar".

Krist – vječna Riječ,  jest onaj koji jest i koji uvijek bijaše, početak i svršetak djela i otkupljenja, a on je i onaj koji će jednoga dana doći suditi svijetu. "Gle! Dolazi s oblacima! I gledat će ga svako oko i oni koji su ga  proboli. Naricat će nad njim sva plemena zemlje".

Ljubav do krvi

Veličanstvenoj viziji Krista, sveopćeg Gospodara, na taj se način pridružuje i vizija Krista Raspetoga, a to nas poziva na razmišljanje o njegovoj neizmjernoj ljubavi: "On koji nas ljubi, svojom nas krvlju odriješi od grijeha".

Pri svemu ovome nameće nam se tumačenje iz kojega zaključujemo kako On, Kralj i Gospodar, nije izabrao drugi put da ljude očisti od grijeha nego ih je oprao svojom krvlju. Jedino ih je ovom cijenom doista uveo u svoje kraljevstvo, onamo ih je doveo ne samo kao podložnike nego kao i braću i subaštinike, kao sudionike svoga kraljevstva, svojega gospodstva nad svim stvarima kako bi zajedno s njim kao jedinim svećenikom mogli prinositi i posvećivati Bogu sve stvoreno: "Učini nas kraljevstvom, svećenicima Bogu, Ocu svojemu." Krist Gospodin je htio da čovjek sve dotle sudjeluje u njegovoj veličini.

Križ je Kristovo kraljevsko prijestolje

Današnje pak Evanđelje predstavlja nam Kristovo kraljevsko dostojanstvo u povezanosti s njegovom mukom i u isto ga vrijeme suprostavlja zemaljskom kraljevstvu. Sve to jasno vidimo na temelju razgovora između Isusa i Pilata. Gospodin se prije uvijek uklanjao mnoštvu koje ga je u trenutcima zanosa htjelo proglasiti kraljem, no sada kad je pred osudom na smrt, on bez sustezanja priznaje svoje kraljevsko dostojanstvo. 

Na Pilatovo pitanje: "Ti si, dakle, kralj?", Isus odgovara: "Ti kažeš! Da, kralj sam!" Sjetimo se također da je prije toga već bio izjavio: "Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta". Jasno dakle, dragi mladi, iz ovoga zaključujemo kako Kristovo kraljevstvo nije u službi nekog zemaljskog vladanja ili politike, nego se radi o duhovnom gospodstvu koje se sastoji u trajnom navještanju istine, u tome da ljude vodi do same Istine, oslobađujući ih pritom od svake tame zablude i grijeha. 

"Ja sam se zato rodio i došao na svijet", kaže Isus, "da svjedočim za istinu". On je svjedok  Božjih otajstava i njegovih nauma za spasenje svijeta koje je došao objaviti ljudima i posvjedočiti žrtvom svog života. Stoga tek onda kad se uputio prema križu izjavljuje da je kralj. S križa na kojem za nas daje svoj život on će sve privući k sebi.

Potresno je kako je u Ivanovom evanđelju misao na Kristovo kraljevsko dostojanstvo stalno povezana s njegovom mukom. Križ u tom trenutku postaje zapravo Kristovo kraljevsko prijestolje s kojeg on širi ruke da nas sve privuče k sebi, a s križa vlada svojom ljubavlju. Ako doista priznajemo njegovo kraljevstvo ljubavi i želimo da po tom kriteriju ljubavi nad nama i vlada, onda mu moramo dopustiti da nas do kraja k sebi privuče i pobijedi upravo po takvoj ljubavi.