Krist - Kralj?

Pojam 'kralja' danas nam zvuči zastarjelo. On pripada anegdotama, povijesnim udžbenicima ili dječjim pričama i slikovnicama. Kada uz njega još vežemo Krista onda se on uklapa u ovu 'kraljevu' konotaciju. Nešto što je zastarjelo, eventualno pripada povijesti ili je pak tek jedna dobra/poučna/mudrosna priča koja se nalazi u svetoj knjizi kršćana. Uglavnom, nije nešto što je aktualno i ima veze s mojim konkretnim životom.

Kako to Krist kraljuje nad ovim svijetom?

Ova svetkovina niknula je baš u beznađu ljudskog društva, u povijesnom trenutku kada se činilo da zlo ne može vladati ovim svijetom više nego što jest u tom trenutku. Papa Pio XI. proglasio ju je 1925. godine, dakle u razdoblju između dva svjetska rata i vremenu rađanja totalitarnih režima. Povijesno je to bila, jasno nam je, izuzetno teška situacija. Možda nije bilo mučnijeg razdoblja u povijesti od toga koje je bilo. Tijek svjetskih zbivanja ne izgleda da je kasnije napredovao puno. Danas je drugačija povijesna situacija, ali osjećamo da opće raspoloženje društva nije dobro. Kao da se taj kamen samo kotrlja nizbrdo. Oni maleni plamičci nade koji još negdje tinjaju u ljudskim srcima kao da se pomalo gase. U cijelom tom vrtlogu zbivanja nalaze se i kršćani u svijetu. I oni sami vjerojatno se pitaju u čudu: 'Kako to Krist kraljuje nad ovim svijetom i stvorenjem?' To nam se čini toliko nerealno, toliko bajkovito, toliko suludo.

Mislim da je problem u tome da promatrajući Krista Kralja zapadamo u napast koja ja bila sastavni dio Isusove kušnje u pustinji. Ako pretvoriš kamen u kruh vjerovat ću ti. Učini neko čudo, nešto spektakularno pa ćemo povjerovati. Baci se pa neka te anđeli nose. Međutim, temeljna Božja logika koja stoji u podlozi ovog problema, pa i kršćanskog života općenito, nadovezuje se na kušnje u pustinji. Svoj izričaj nalazi na kraju Kristovog života na Kalvariji. 'Siđi s križa pa ćemo povjerovati.' Isus se ne da navući na plitke trenutne ljudske hirovite zahtjeve. Život s njim zahtijeva trajnost, vjernost, kontinuitet, ustrajnost. I na kraju će, kada je Njegova sveta volja i kada je potrebno, očitovati se svojima i slavu im dati.

Kraljevstvo je Božje među/u vama!

'Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta.' To nam je odgovor i na naša današnja pitanja, traženja i dvojbe. Dvije su temeljne stavke. Prva je sada izrečena, a druga se nalazi u svim onim prispodobama gdje Isus uspoređuje Kraljevstvo Božje s nečim sitnim i nevidljivim poput zrna gorušičina. I na kraju: 'Kraljevstvo je Božje među/u vama.' Ono se jednostavno događa u nama, među nama, u mnogim svakodnevnim situacijama i sitnicama, koje su neznatne i nevidljive, ali ono pomalo dozrijeva. Kada bude trenutak ono će se i očitovati naočigled svima. I to je zato dobra najava i uvod u došašće. Dođi, Gospodine Isuse!

Za kraj ću vam iznijeti jednu prispodobu.
Neki čovjek pao u grabu iz koje nije mogao izaći.
Prolaznik ga vidje i reče: 'Jako mi je žao, srce mi se para od boli.'
Prošao je poduzetan političar: 'Znao sam da će, prije ili kasnije, netko pasti u ovu grabu.'
Pobožni čovjek mu reče: 'Grešnicima se to događa.'
Znanstvenik je pozorno ispitivao kako je taj čovjek mogao pasti u grabu.
Oporbeni političar održao je govor protiv stranke na vlasti.
Novinar je u nedjeljnim novinama obećao oštar članak.
Obični čovjek ga je upitao koliko je koštalo kopanje te grabe.
Očajni mladić je dobacio: 'Ja sam u još većoj grabi.'
Šaljivdžija mu predloži: 'Popij jaču kavu, ona će te podići.'
Pesimist reče: 'Past ćeš ti još dublje!'
Isus je uzeo čovjeka za ruku i izvukao ga iz grabe.