Kada počinje obraćenje?

Treća nedjelja došašća uvijek me posebno veselila. U vremenu adventskog iščekivanja naviješta nam blizinu Božića. Premda se nalazimo u središtu došašća te želimo do kraja ozbiljno živjeti ovo vrijeme bdjenja i budnosti, ipak nam sve više raste radost u srcu i duši zbog dana skorog Isusovog rođenja. 

U drugom čitanju čujemo Pavlov usklik: „Gospodin je blizu“ (Fil 4,5). Sigurno je da na naše raspoloženje utječu i već odavno blagdanski okićeni trgovi i dućani ispred kojih svakodnevno prolazimo, ali oni nam ne mogu dati ono što sigurno daje Božja milost koja u otvorenoj, poniznoj i vjerničkoj duši polako uređuje skromne jaslice za jednu posebnu osobu koja uskoro dolazi.

Prisutnost Boga u životu

Želimo danas čuti Riječ koju nam liturgija naviješta. Uđi u svetinju svoje nutrine i dopusti da te ova Riječ stavi pred istinu tvoga života. Prisjetimo se da je kontekst današnjeg Evanđelja propovijedanje sv. Ivana Krstitelja, za kojeg sv. Luka kaže da bio zahvaćen Božjom riječju, odnosno da je govorio ne neku svoju priču već da u duhu jednog od velikih starozavjetnih proroka narodu prenosi Božju poruku („dođe riječ Božja Ivanu“ Lk 3,2). 

Ovdje je vrlo važno shvatiti da Ivan Krstitelj govori kao židovski prorok, a ključno poslanje koje proroci imaju u Bibliji jest ukazati narodu da je otpao od Gospodina Boga svoga i da se predao idolima. Bog diže proroke kako bi čovjeku pokazao da je u svom životu na Božje mjesto stavio nešto ili nekoga što ili tko nije Bog. Svaki puta kada to učinimo, kada u našem životu prvo mjesto ima bilo što drugo osim Gospodina, to nešto postaje naš bog kojemu sam spreman žrtvovati sve. Zlatno pravilo ovdje glasi da čovjek postaje ono što časti ili čemu se klanja. Biblija koristi sliku onečišćenja za čovjeka koji je pao u idolopoklonstvo. Nečist je onaj tko je napustio Božji naum i volju i kao takav neprikladan je primiti najveći Božji dar, prisutnost Boga samoga u svom životu. 

Vidimo da je narod u sv. Ivanu prepoznao proroka i da dolazi k njemu da se krsti te obredom krštenja bude pročišćen. Dakle, ljudi koji su došli sv. Ivanu Krstitelju nisu tamo došli slučajno, bili uz put pa navratili, već su osjetili svoju nečistoću, iskusili svoju bijedu, dotaknuli ranu koju nanosi udaljavanje od pravog Boga i sada su bili spremni nešto promijeniti. 

Mala djela svakodnevne kršćanske ljubavi

Sada dolazimo do ključnog dijela današnjeg Evanđelja. Okupljeni narod postavlja vrlo važno pitanje sv. Ivanu Krstitelju: „Što nam je dakle činiti?“ (Lk 3,10). Netko sada možda misli da sam zaboravio da svega nakon nekoliko redaka čitamo kako sam sv. Ivan upućuje na Isusa za kojega kaže da je jači od njega (Lk 10,16). Radi se o tome da u naš život Isus uvijek dolazi preko Ivana Krstitelja, odnosno preko konkretnih djela koja smo uvijek u mogućnosti učiniti. 

Primjećujem da mnogi ljudi doživljavaju Boga vrlo daleko i da se žale kako ih Bog ne čuje, kako nemaju vremena za molitvu. Isus ne dolazi u naš život odmah s „vatrom i ognjem“. Božić slavimo 25. prosinca, a ne na prvu nedjelju došašća. Poanta je da se vjera rađa i razvija polako. Zato Ivan na pitanje naroda odgovara: „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema“. Želi nam reći da postoje neke nužne pripremne radnje koje uređuju naš život i omogućuju nam da čujemo Riječ Božju i prihvatimo je u srcu. 

Počni prvo od sebe. Radi na sebi. Budi marljiv i skroman. „Nikome ne čini nasilje“ (Lk 10,14). Podaj od svoga onome koji je u potrebi. Pripremi se dobro za ispit koji te čeka. Ne odgađaj svoj posao. Budi blag. Izbjegavaj ogovaranje i površnosti. Čudiš se što ti je sveta misa predugačka, a ne moliš u svojoj sobi niti pet minuta. Korak po korak. Obraćenje ne počinje velikim odlukama, herojskim podvizima već malim djelima svakodnevne kršćanske ljubavi na koja smo zbog svoje taštine i oholosti zaboravili, a koja su uvijek svakome od nas na dohvat ruke. Obraćenje i tvoj put u vjeri počinje danas s onime što vidiš da možeš učiniti na istinsku dobrobit sebe i svojih bližnjih. 

Evanđelje je uska staza, ali dostupna i to puno znači. Bog od mene ne traži da učinim ono što nije na meni. Ne mogu ja sam od sebe odstraniti sve svoje slabosti i nevjernosti koje me frustriraju, progone i čine nesretnim. Od mene se traži da učinim ono što je na meni, da se u konkretnim situacijama predam s vjerom Bogu. 

Istinska radost, a ne papir za dekoraciju

Je li ovime sve riješeno? Naravno da nije. Još uvijek u meni ostaje mnogo toga što nije dobro i što treba izbaciti, ali to će učiniti Onaj koji to jedini može. Naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist. Zato sv. Ivan kaže da će „On krstiti Duhom Svetim i Ognjem“  te da mu je „u ruci vijača da pročisti gumno svoje i sabere žito u žitnicu svoju“. U našem duhovnom životu najveći dio posla obavlja Bog, a ne mi. Krist nas želi pročistiti zato što nas želi sretnima, a sve što nije u skladu s Božjom ljubavlju i istinom stoji kao prepreka toj sreći. Oganj je slika djelovanja Kristove ljubavi u našem životu koja uništava sve ono lažno u nama što nas onečišćuje te udaljuje od Boga, izvora sreća i mira. 

Molimo s vjerom Gospu, Kraljicu Apostola, da u ovim danima koji nas još dijele od Božića poslušamo poruku sv. Ivana Krstitelja i učinimo nešto dobro i lijepo, da tako budemo spremni za dolazak malog Isusa koji nam donosi najljepši dar - istinsku radost, a ne samo lijepi papir za dekoraciju.