Kad ambicija postaje problem

Biste li znali razlikovati pozitivnu i negativnu ambiciju? Je li svaka ambicija dobra? U svakom slučaju ambicioznost i želja za postizanjem nekog uspjeha svojstveno je svakom čovjeku. Možemo se složiti da postoje više i manje ambiciozni ljudi, ali činjenica je da se ambicioznost tiče svakoga od nas.

Ambicioznost obojati bojama Božje Riječi

Ambicija sama po sebi ne znači ništa. Može se čuti da u životopisu neke osobe stoji da je ambiciozan ili da se u natječaju za neko radno mjesto traži ambicioznost. Kako bismo opravdali nečiju ambicioznost, nužno ju moramo upoznati, odnosno moramo ju staviti pod svjetlo moralnih vrijednosti. U suprotnom ambicija postaje problem, biva iskvarena, postaje sama sebi svrha i što je najgore, prožima one koji joj se pokore. 

Ambicioznosti se, dakle, treba pridružiti vrlina. Valja ju obojati šarenim bojama Božje Riječi. Kakve veze ambicioznost ima s današnjom liturgijom? U današnjem Evanđelju (Mk 10, 35-45) slušamo kako dvojica braće, Jakov i Ivan, odvažno upućuju molbu Gospodinu: „Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva“ (Mk 10, 37). Ovdje se zapravo više od ponizne molitve radi o nepromišljenom zahtjevu koji Zebedejevi sinovi postavljaju Isusu. To je vidljivo u rečenici prije ove. „Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo“ (Mk 10, 35). Jakov i Ivan su ambiciozni i to jako. No, njihova ambicioznost ne slijedi logiku Evanđelja. Ako pažljivo promotrimo Mk 10, 37 odmah opažamo da dvojicu zanima samo slava koju bi uživali sjedeći uz prijestolje Božje. Zanimljivo je kako se učenici brinu oko toga da budu u sjedećem stavu i to na prijestolju, a taj stav nosi sa sobom želju da se bude viđen i čašćen od drugih. Učenici ne spominju zajedništvo ljubavi s Bogom i milost gledati ga licem u lice, već samo da sjede uz Boga kao neki velikani i vladari.

Piti čašu Isusove žrtve

Isus, vječna Očeva Mudrost, nakon kratkog dijaloga s učenicima, upućuje riječ istine i pouke. „Možete li piti čašu koju ja pijem?“ (Mk 10, 38) i nakon pozitivnog odgovora učenika zaključuje: „Čašu koju ja pijem pit ćete…“ (Mk 10, 39). Evo nas pred ključnim djelom ovog evanđeoskog tekst koji nam osvjetljava smisao današnje poruke. Evo onog vrijednosnog kriterija koji daje smisao ambicioznosti učenika. Isus stavlja pred svoje učenike čašu svoje muke i smrti, odnosno čašu spasonosne žrtve za spasenje čovjeka te od nje čini kriterij po kojem će se od sada mjeriti nečija slava. Na prijestolju slave Božje je samo onaj koji pije čašu Isusove žrtve, onaj koji počinje živjeti kao Isus dajući sebe drugima u pozivu koji živi. 

Prava ambicija jednog oca sastoji se u tome da može biti čvrst u služenju svojoj ženi i djeci. Isto tako je kod supruge i majke i kod svih životnih situacija. Ambicija koja ne guši, već ispunja srećom i zadovoljstvom. Za Isusa prvi nije onaj tko je najjači, već onaj tko najviše ljubi. A onaj tko doista ljubi nije opterećen vidi li to netko ili ne jer je svjestan da to nije važno. Na prijestolju Evanđelja ne sjedi onaj tko želi biti viđen i čašćen od drugih, već onaj tko svoje talente koristi kako bi druge usrećio. "Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelji“ (Mk 10, 43). 

Sveta ambicioznost služenja i davanja

Što mislite, zašto su se Jakov i Ivan fiksirali i navezali na prijestolje Isusove slave na kojem su sanjali boraviti? Odgovor nam daje redak 35 koji nisam do sada protumačio. I to namjerno. Krivi početni korak u molitvi odveo je učenike daleko od onog bitnog. Treba uvijek iznova provjeravati svoju molitvu. Molim li poput učenika da bude onako kako ja želim ili je moje molitveno raspoloženje usmjereno prema traženju onoga što Bog želi za mene? 

Budi ambiciozan koliko želiš, ali neka tvoja ambicija bude evanđeoska ljubav odricanja, služenja i davanja sebe drugima. Tako će sve što radiš postati veliko. Molimo Gospu, Zvijezdu nove evangelizacije, da nas na početku ovog važnog razdoblja „Godine vjere“ oduševi za svetu ambicioznost služenja i davanja u istini i ljubavi.