Isusovo i naše preobraženje

Dragi mladi, liturgija ove druge korizmene nedjelje pred nas stavlja prekrasan događaj Preobraženja Gospodinovoga u punom sjaju što je zapravo svojevrsni predokus njegova uskrsnuća, a mi je možemo tumačiti i kao zalog njegove proslave u blagdanu Uskrsa. 

Novi Savez po Kristovoj krvi

Knjiga postanka danas nam govori o savezu s Abrahamom u kojem mu Stvoritelj najprije po treći put nagoviješta brojno potomstvo i pokazuje zemlju koju će mu dati u posjed, a onda Abraham ponizno moli za znak po kojem će moći prepoznati ispunjenje obećanja. Bog pristaje na Abrahamovu molbu i sklapa s njim Savez. Ovaj savez, iako sklopljen po običaju nomada onoga vremena s uključenom životinjskom žrtvom, slika je novog i konačnog Saveza kojega će Bog jednom ostvariti po Kristovoj krvi. Ta Krv bit će dakle jamac svakom čovjeku da ima pravo ne samo na neku zemaljsku nego i na vječnu i nebesku domovinu!

Zaviriti u komadić neba

Centralni događaj današnjeg našeg promišljanja jest opet vidljiv znak i događa se na brdu Tabor. Isus je sa sobom poveo trojicu svojih apostola i to najpouzdanijih i najvjernijih i pred njima se pokazao u svoj svojoj božanskoj ljepoti i sjaju. On je učenicima dao zaviriti u komadić neba da vide nešto od one krasote „što oko nije vidjelo, uho nije čulo“. Sigurno je to bio veličanstven prizor. Upravo u tom trenutku dok mu se izgled izmijenio, Isus dopušta da načas zasja njegovo božanstvo u njegovom ljudskom liku i da se očima apostola ukaže kakav doista jest. 

Visoko, daleko od svega, Isus kao da želi biti što bliže nebesima, što bliže Ocu. Upravo tu, na samotnom mjestu, vidimo da se naš Bog ponovno po preobraženom Isusu priklanja ljudima kojima i direktno predstavlja svoga sina: “Ovo je Sin moj Izabranik. Njega slušajte!“ U tom činu predaje ga svima nama kao učitelja.  Zanimljivo je primijetiti i to da nam sveti Luka napominje da se preobraženje dogodilo dok je Isus molio i kao da nam želi poručiti da ako se i mi želimo preobraziti, ako se želimo mijenjati, ako želimo zasjati pred drugima moramo moliti. Moramo biti s Ocem. 

Preobraženje Isusovo znak je našega preobraženja

Isto ovo evanđelje čitamo i na blagdan Preobraženja Gospodnjega ili kako ga se još naziva  blagdan Božjega lica što zapravo i jest posebno zanimljivo jer promatrati Božje lice tj. gledati Boga bila je čežnja svih pravednika Staroga saveza kao i svetaca Novoga, ali u ovom trenutku kao da nam Bog na sekundu otkriva ono što će nama često nevjernima i sumnjičavima zapravo pomoći da nam ojača vjera i da dobijemo snagu za ići naprijed.

Preobraženje Isusovo upravo je zapravo znak i našega osobnog preobraženja koje se mora dogoditi u našem životu te korak koji nas mora pozvati na promjenu prihvaćajući pritom njega za svog Gospodina. Stoga mi ne možemo i ne smijemo ostati isti u načinu života i razmišljanja. Hod za Isusom put je uvijek novog otkrića na kom se uvijek događa prekid sa starim. Ići za Isusom je prekidanje s lošim stvarima u kojima smo do jučer živjeli. Zato ne možemo i ne smijemo ostati oni stari nakon što smo susreli Riječ i upoznali istinu.

Preobražavati lice ovoga svijeta

Stoga je ovo korizmeno vrijeme pravo vrijeme da i mi shvatimo i trudimo se promijeniti ono što trebamo da bi naš život uistinu bio preobražen poput Krista, a onda po preobraženju pripremljen za zemaljski život, te nakon toga i za onaj vječni zajedno s Kristom Uskrslim i Proslavljenim kojemu ćemo tada i mi moći osobno poput Petra reći: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti."

Molimo stoga i mi danas Isusa: Povedi i nas na goru, daleko, što dalje od naših problema i tuga, da nas ojača Tvoje lice. Svjetlom svoga lica obasjaj tamu u nama i oko nas i daj nam novu snagu pa da, ohrabreni i obasjani svjetlom Tvoga lica, u Tvoje ime preobražavamo lice ovoga svijeta!