Isus je živ!

Što se dogodilo? Što se zbilo da, kako pjeva vazmeno predslovlje, „cijeli krug zemaljski kliče u vazmenoj radosti“ te se i kršćanstvo danas osjeća ponukanim pjevati pjesmu nade i klicati Raspetome: „Gospodar nad gospodarima, Bog nad božanstvima, aleluja!“ 

Što se dogodilo onoga uskrsnoga jutra da mnogi razumni i misaoni ljudi iz godine u godinu još uvijek priznaju kako se ovim uskrsnim događajem sve obnovilo, pa čak i stari čovjekov neprijatelj – smrt – izgubio je svoju moć. Toga uskrsnoga jutra primila je smrt smrtni udarac i to od Onoga koji bijaše mrtav, a sada opet živi… Kakva je to poruka koja se na prvi pogled pokazuje tako besmislenom i koja unatoč tome ipak ne može umrijeti zato što našemu životu daje smisao i nadu?

Preobrazba u vječni život

Obnavljajući stari gotički križ u jednom samostanu, restauratori su u pozadini križa, u Isusovoj glavi pronašli mali otvor u kojemu se nalazila posudica u obliku leptira. Poklopac je umjetnički rad u koji je ugraviran lik leptira, a tu su prikazani i raspeti Isus sa svojom Majkom i ljubljenim učenikom Ivanom. Upravo leptir koji se rađa iz gusjenice, prastari je simbol preobrazbe života. Simbol je to Isusova uskrsnuća i našeg zemaljskog života koji se preobražava u vječni. Isus je ubijen na križu, poput gusjenice umotan u platno i položen u grob, ali je iz tog „omota“ ustao na vječni, neprolazni i neuništivi život. 

Uskrs je. Blagdan života i radost. Najveći je i najradosniji kršćanski blagdan. Bruje uskrsna zvona, budi se cijela priroda, raduje se Crkva, raspjevana je svaka zajednica. Sada znamo: patnja i smrt, zlo i grijeh nemaju posljednju riječ. Pobjeda je Isusova. Ipak, nema na ovaj temeljni kršćanski blagdan onih božićnih emocija, ali postoji duboka nutarnja sigurnost: ISUS JE ŽIV! Dogodilo se sve što je bilo navješteno i prorečeno, oslobođeni smo od grijeha, prokletstva i smrti. Naš život zadobio je novi smisao. Zajedno s Isusom možemo i mi po muci i smrti prispjeti k slavi uskrsnuća. Na to smo pozvani, to nam je Isus osigurao. Stoga zahvalimo danas Bogu na tome i radujmo se. Neka radosni „Aleluja“ zvoni u našim ušima i odražava se u našem životu. 

Vjera nije lagana

Radosni „Aleluja“ vrijedi samo za onoga tko je u stanju prihvatiti nevjerojatnu istinu da je mrtvi Isus oživio, točnije uskrsnuo, da se njegov zemaljski život „gusjenice“ pretvorio u čarobni život leptira. Naravno, i ova usporedba s leptirom ima svojih nedostataka, ne odgovara posve onomu što slavimo. Leptirov vijek je veoma kratak. Neke vrste leptira žive samo jedan dan. A Uskrsli ulazi preobražen u život, posve drugačiji od onoga kojim je živio prije svoje smrti. To je život u koji mi kršćani vjerujemo kad u Simbolu vjere ispovijedamo: „VJERUJEM U ŽIVOT VJEČNI“. A ta vjera nije lagana. Nekako nam je lakše vjerovati na Božić da se rodilo božansko dijete, da se zbog siromaštva i tvrdoće srca ljudi nije moglo roditi u bilo kakvoj pristojnoj kući, nego u hladnoj i prljavoj staji. Lakše nam je vjerovati i u anđeosku pjesmu koja se tom prigodom čula, ali vjerovati da umrli živi, to je puno teže. O tome, naime, nemamo nikakva iskustva. Zato se uvijek iznova postavljaju tvrdnje da Isus nije zapravo ni bio umro, da su ga učenici ukrali iz groba i slično. 

Ali dragi mladi prijatelji, toliko je svjedoka Isusove smrti i pokopa i svega što se dogodilo, sa svim pojedinostima. I sve je to zapisano. Ipak, uskrsnuće nitko nije vidio. A može li se ono uopće očima vidjeti? To se može smo VJEROVATI, ali vjerovati na temelju sigurnih i pouzdanih svjedočanstava. KOME I ZAŠTO VJERUJEMO? Vjerujemo najprije samom Isusu i njegovim riječima, ali i izabranim svjedocima. 

Ja živim i vi ćete živjeti!

ISUS JE USKRSNUO. ON JE ŽIV! On je POBJEDNIK. Učenici u Emausu rekoše: „A mi smo se nadali“. Dobro su se nadali, ali su svoju nadu gradili na ovozemaljskom životu. Mislili su da Isus ima uvijek ostati „gusjenica“. Više od toga oni nisu bili sposobni shvatiti. A Isus je pokazao da ima i onaj drugi život, bogatiji i ljepši, život leptira, život vječni. A on nije rezerviran samo za njega. Isus je u njemu bio odvijeka, prije nego je došao na ovu zemlju. Sada ga je pripravio i za sve nas. A kršćani, Isusovi prijatelji, posve će dijeliti Isusovu sudbinu: morat će umirati, ali će s njim i „suuskrsnuti“ kako reče apostol Pavao. 

Za kršćanina sadašnje patnje više nisu tragične i besmislene, zato za njega ni grob nije posljednja tamna postaja gdje sve prestaje. Zato kršćani znaju ispraćati svoje pokojne uz pjesmu: „Kraljice neba, raduj se“! Kad ne bi vjerovali u uskrsnuće, bila bi to uvreda pokojniku i lakrdija nedostojna čovjeka. A ovako je to sjajno svjedočanstvo vjere. Dapače, Isus ga prati i u mučnom prolazu iz vremena u vječnost koji se zove smrt. Ali to je rađanje novoga života. To je svjetlo koje obasjava cijeli zemaljski čovjekov život i daje mu novi smisao. Ne trči kršćanin za patnjom i grobom, on hita u život koji ne prestaje, život punine u Božjoj blizini. Vjerujemo Isusu uskrsnulomu, vjerujemo u naše uskrsnuće, vjerujemo u život vječni. Njegovo Sunce, od mrtvih uskrsli Pobjednik s Golgote, svijetli pred nama: „Ja živim i vi ćete živjeti“.

Sestre i braćo, dragi mladi prijatelji! Svima Vama želim sretan i blagoslovljen Uskrs!