Imam li tvoje srce?

Sestre i braćo, u današnjem ulomku iz Evanđelja Isus ide u samu srž, u bit vjere. Zaobilazi sve drugotno i fokusira se na ono na čemu sve stoji ili pada: na srce. Pita: Imam li tvoje srce? Imam tvoju blizinu, i u mnogočemu poslušnost, i svoje ime na tvojim usnama, znak Križa na tijelu, ali čezne li tvoje srce za mnom? Prati li tvoje srce djela koja radiš i rituale koje izvršavaš, odnose koje gradiš? Ili je sve to skupa s određenom dozom muke i žalosti što Bog zapovijeda baš to što zapovijeda i s računicom za nekom nagradom u budućnosti? Bog želi tvoje i moje srce barem jednako kako ga imaju osobe koje volimo, koje nas usrećuju, čežnju za blizinom kojom čeznemo za pozivom, porukom, susretom s ljudima za kojima... znate osjećaj: drhtimo od iščekivanja, radosti, gotovo na pragu ovisnosti.

Bog želi...

Na početku rečenice rekao sam da "Bog želi...". Ali neka se to ne shvati kao jedan u nizu Božji zahtjeva koji ćemo mi, "ajde dobro", ispuniti jer smo dobri vjernici koji žele ugoditi Bogu. Ne, ovo je pitanje srca koje pripada svojem Stvoritelju! Koje živi od ljubavi koja struji od Izvora svega Života, kroz čovjeka, prema svrsi za koju je stvoren, prema Cilju koji se skriva i odražava u skupu svih naših zemaljskih ciljeva, želja, strasti, uzbuđenja, nada, ideala i radosti. Sjećate li se poznate izjave blagopokojnog Pape: "Mladi, u čežnji za srećom, vi zapravo čeznete za Kristom!". Ili one poznate Augustinove koju ne mogu prestati ponavljati: "Za sebe si nas Bože stvorio i nemirno je naše srce dok se u TEBI ne smiri!". I to je istina, bio čovjek toga svjestan ili ne, prihvaćao on to ili grčevito odbacivao. Zato, kada kažem da Bog želi moje srce barem toliko koliko ga imaju oni koje najsnažnije volim, kažem da me On toliko ljubi da po toj mojoj čežnji i slobodi želi dovršiti ono što je započeo: stvaranje na svoju sliku - želi od mene učiniti čovjeka u punom smislu te riječi, u biti, želi vratiti stvari u stanje prije Pada. Stanje prijateljevanja s Bogom. Stanje u kojem je sve bilo kako treba biti i unutar samog čovjeka i između čovjeka i čovjeka. Isus kaže da je tajna toga povratka u onome što će On učiniti na Kalvariji, a onda u srcu koje će uz takvog Boga pristati i poći na put. Put obraćenja, put kojim će hodati kao Njegova zaručnica - Crkva.

Biti Njegov... u srcu!

Ono što danas Isus, za svakoga od nas snažno upozoravajuće i šokantno govori jest, da je moguće biti savršen u ispunjavanju svih obaveza, dužnosti, zakona, biti nepogrešivo redovit i primiti sve što se treba primiti, ne griješiti u ničemu vidljivom ljudskom oku, a opet biti toliko daleko od Njega da će On to stanje prozvati najgrubljim riječima, najvećim upozorenjima i nazvati ga prokletim - "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene." (Mk 7,6)
U isto vrijeme biti bludnica Marija Magdalena, Petar zatajnik, uplašeni i neuvjerljivi apostol, Toma koji ne vjeruje, čovjek koji uporno griješi i bježi od Njega - i biti NJEGOV! U čemu je onda stvar? Pa u srcu!
Dragi prijatelju, ovo ti obećajem: ako Bog ima tvoje srce i tvoju iskrenu želju, bez fige i računice, onako...čežnju za njim koja viče iz slabosti i nesposobnosti vjerodostojnosti, sve će biti dobro. Ti si njegov/njegova, a On svoje ne ostavlja. On će voditi put izbavljenja iz grijeha, rasta u vjeri, napuštanja grešnih navika i uvođenja kreposti, jačanja za dobro i ljubav. I onu jako veliku milost: otvaranje očiju da vidim koliko je to sve skupa dobro, i koliko je tek život s njim ŽIVOT. Ali ti pazi da ne počneš zloupotrebljavati njegovu milost i opušteno guštati u grijehu i za njim čeznuti, a Bog neka odradi svoje.

Što mi je činiti?

Čitali smo ovaj tjedan jedno jako zanimljivo Evanđelje: ono o mladiću koji dolazi Isusu i pita ga što treba činiti da baštini Vječni život. Sve je zapovijedi izvršavao od svoje mladosti... Isus ga poziva da proda sve, poda siromasima i pođe za njim. Uvijek sam se čudio Isusovoj reakciji i puštanju mladića da ode žalostan... Kao, to ti je bila prva i zadnja prilika, nisi je iskoristio - "doviđenja!". Ali sada, kad malo bolje razmislim o tom susretu vidim da je to bilo jedno otvaranje očiju da vidimo gdje smo, na čemu stojimo i gdje nam je srce. To je bio samo trenutak u njegovoj potrazi za Bogom i vječnim životom. Znači, mladić traga za Bogom, prepoznao je Isusa, osjeća da je to trenutak. Do sada je sve podložio Bogu, ali u trenutku u kojem bira između Boga i novca, između Svemogućeg Stvoritelja i stvorenja, između Vječnoga i prolaznoga, između onoga koji je toliko velik i moćan da je zapalio božansku iskru u tvojoj duši, između onoga kojemu se diviš u promatranju života, Svemira, reda i ljepote, svojeg života i svojih darova, darovanosti drugog čovjeka, umjesto onoga koji je uzrok i izvor miline u tvojoj duši, ti biraš zemaljsku sigurnost i zemaljsku ugodu.

Pristati srcem

Imati po sebi nije grešno, grijeh nastaje u trenutku u kojem si pobrkao vrijednosti, trenutku u kojem si morao birati i izabrao krivo. Znači, bez novca ne mogu, ali bez Boga, Stvoritelja neba i zemlje, Svemoguće i Vječnoga mogu. Ludost? Da, ludost! Iznimno niska inteligencija? Da, iznimno niska inteligencija! Nevjerojatna glupost? O da, nevjerojatna glupost! Kako se sv. Augustin tome lijepo čudi u rečenici: "Od tebe su me udaljavale one stvari koje ne bi postojale da nije bilo tebe!". Je li kriv za to? Nije. Pala narav, istočni grijeh? O da, pala narav. Isus dolazi, utjelovljuje se, umire i uskrišava jer vidi da čovjek u prevladavanju te ludosti treba božansku pomoć. Toliko je to slijepilo uznapredovalo. U redu, ovaj susret s Isusom te je stvari jednostavno iznio na površinu.
Kako ja pristajem na tu pruženu ruku pomoćnicu? Srcem i malim koracima, a posebno potpunim povjerenjem. U tom svojem slijepilu i kratkovidnosti, paloj naravi koja je počala jako sebično funkcionirati, često ne vidim smisao Njegovog puta i nemam povjerenja. Zato poslušnost Njegovom nauku, zato poslušnost zapovijedima koje primamo, zato povjerenje u one koji posvećeni Njemu i nadahnuti Njegovim Duhom navještaju, govore, uče, upozoravaju i trpe - nauku Crkve. Srce koje čezne i povjerenje sve će okrenuti na dobro.