Budimo ono što bismo trebali: duša svijeta!

Onima koji mu priređuju zamku kako bi ga uhvatili u riječi, Isus danas na 29. nedjelju kroz godinu izmiče s točnim odgovorom koji vrijedi za sva vremena: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje“ (Mt 22,21). Nisam našao bolje tumačenje odnosa vjernika između Boga i svijeta od Poslanice Diogenetu, ranokršćanskog apologetskog spisa. Evo jednog dijela spisa koji govori o nama kršćanima u svijetu: 

„Žive u svojoj domovini, ali su kao naseljenici. Svaka im je tuđina domovina, a svaka domovina tuđina. Žene se kao svi, rađaju djecu. Nalaze se u tijelu, ali ne žive po tijelu. Borave na zemlji, ali su građani neba. Pokoravaju se donesenim zakonima, ali svojim življenjem nadmašuju zakone. Ljube sve, a svi ih progone. Ne poznaju ih, a osuđuju. Ubijaju ih, a oni oživljuju. Ubogi su, a bogate mnoge. Ničega nemaju, a u svemu obiluju. Preziru ih, a iz poštenja im cvate slava. Grde ih, a oni blagoslivlju. Dobrotvori su, a kažnjavaju ih kao zlotvore; smrtnoj se kazni raduju kao da ustaju na život. Jednom riječju: što je u tijelu duša, to su kršćani u svijetu. Duša je rasijana po svim udovima tijela, tako i kršćani po gradovima svijeta. Duša stanuje u tijelu, ali nije od tijela: i kršćani stanuju u svijetu, ali nisu od svijeta“!

Danas Crkva dobiva novog blaženika: papu Pavla VI. Njegov odlazak u zgradu Ujedinjenih naroda 4. listopada 1965. godine, odaslao je znakovitu poruku pri koncu Drugog vatikanskog koncila: Mi te trebamo, Kriste! Svi te trebaju, Kriste! Isus i danas želi doći do svih naroda po nama, njegovim učenicima. Mi se zovemo Božji i svojim životom, već na zemlji trebamo proslaviti Boga. Ali i svojim znakovitim načinom života, moramo svim ljudima i moćnim cezarima našega doba pokazati put do Neba, do Isusa Krista!