Bdijmo iz ljubavi!

Draga braćo i sestre, danas slavimo prvu nedjelju došašća. Ova nedjelja u velikoj mjeri je obilježena riječju početak zato što je početak nove liturgijske godine, početak adventa, početak tjedna u kojem počinju zornice, početak bliže priprave za Božić, početak paljenja svijeća na adventskom vijencu, početak godine koja je posvećena redovništvu, početak iščekivanja Božića... I današnja čitanja bismo mogli nazvati početnima jer nam donose gotovo cjelovitu sliku o Božjem spasiteljskom naumu.

Svako od današnjih čitanja obilježava jedan dio povijesti spasenja. U prvom čitanju Izaija zaziva Boga da napravi čudo i siđe s nebesa. U drugom čitanju slušamo kako Pavao zahvaljuje Bogu za milost Isusa Krista koji je sišao i tako ispunio molbu starozavjetnog proroka, dok nas evanđelje poziva na bdijenje i iščekivanje Isusovog drugog dolaska. I to je to. Vrlo jednostavno. Cijela povijest spasenja sažeta u tri svetopisamska teksta.

Zajedništvo donosi udioništvo jedne osobe u drugoj

Pođimo stoga od evanđelja. U evanđelju se u pet biblijskih redaka četiri puta pojavljuje glagol "bdjeti". Vjerujem kako je to dovoljan dokaz i pokazatelj da je upravo bdijenje glavna tema današnjeg evanđelja. Bdijenje. Kad netko kaže riječ bdijenje na pamet mi odmah pada slika majke, oca, djeda, bake, prijatelja kako sjede uz krevet drage im osobe koja je bolesna. Vjerujem kako vam je ta slika dobro poznata, stoga, pogledajmo sada izbliza malo tu osobu koja tako bdijući sjedi kraj kreveta. Osoba je vrlo pozorna, iz očiju joj isijava ljubav, osluškuje svaki šum, svaki pokret one druge osobe koja leži na krevetu. Osluškuje disanje te osobe. Cijela joj je pozornost usmjerena na nju. Ona BDIJE u pravom smislu riječi! Možemo zaključiti kako je osoba koja bdije u zajedništvu sa osobom koja leži na krevetu.

A upravo nam o zajedništvu progovara današnje drugo čitanje gdje Pavao kaže kako smo mi pozvani u zajedništvo našega Otkupitelja Isusa Krista. No, zajedništvo ne označuje puko sjedenje ili stajanje kraj nekoga, kraj neke osobe u društvu ili u grupi. Zajedništvo sa sobom nužno donosi udioništvo jedne osobe u drugoj. U takvoj zajednici osobe imaju udjela u životu onoga drugoga. Pa kako to onda mi činimo zajednicu s Kristom?

Taj odgovor pronalazimo u prvom današnjem čitanju koje moli da Bog siđe s nebesa. Upravo to se i dogodilo. Bog Isus Krist postao je čovjekom i tako sišavši s nebesa uzeo je udjela u našoj ljudskosti. Znači, Bog je postao čovjekom, a time je i sam čovjek dobio udjela u Božanskom. Ova nedjelja je upravo početak priprave za blagdan u kojem je Bog sišao s nebesa i utjelovio se, a to je blagdan Božića.

Bdijući u ljubavi ostajemo u zajedništvu sa Isusom

Ovdje bi se mogli zaustaviti. Nema potrebe dalje govoriti, gotovo sve je rečeno. Čitanja čine lijepu cjelinu i međusobno se nadopunjuju. No, ipak vratimo film malo na početak. Krenimo iz početka.

Dakle, danas je prva adventska nedjelja, početak priprave za Božić. Evanđelje nas poziva da bdijemo i iščekujemo Kristov dolazak. No kako to moramo bdjeti? Ako se prisjetimo slike s bolesnikom odgovor će nam doći spontano. Trebamo bdjeti iz ljubavi. Pogled, lice, cijelo biće osobe koja se nadvila nad bolesnu osobu zrači ljubavlju i to je jedini razlog zašto ta osoba ostaje uz taj krevet i bdije. I to naše bdijenje i iščekivanje Isusova rođenja mora biti vođeno i protkano ljubavlju. Mi ne smijemo bdjeti zato što nam je to Isus zapovjedio ili iz straha prema njemu, nego bismo morali bdjeti iz ljubavi koja nas veže za Boga. Iz ljubavi koja nam ne da da propustimo trenutak Isusova dolaska. Samo tako bdijući u ljubavi ostajemo u zajedništvu sa Isusom i to u onom zajedništvu o kojem smo malo prije govorili. Ostajemo u zajedništvu koje u sebi uključuje sudjelovanje Božjega u čovječjem i obratno.

Isus je došao prije 2000 godina bez senzacije

Ostalo je još jedno pitanje o kojem bi bilo dobro reći koju riječ, a to se pitanje odnosi na prvo čitanje i dolazak Boga k nama. Mi danas živimo u svijetu senzacija. Senzacija je vijest. Senzacija prodaje novine. Senzacija nas uvijek intrigira. Senzacija pokreće mase. Senzacija nas tjera da mijenjamo svoja uvjerenja. I današnje prvo čitanje zvuči senzacionalno. Poslušajte ponovno: "O da razdreš nebesa i siđeš: pred licem tvojim tresla bi se brda. Odvijeka se čulo nije, uho nije slušalo, oko nije vidjelo, da bi bog koji, osim tebe, takvo što učinio onima koji se uzdaju u njega". Zar to nije senzacionalno!? To je ono što nama treba. Nama treba senzacija. Zamislite da se ove godine za Božić upravo to dogodi. Da se razdru nebesa, da se zatresu brda, da se čuje ono što uho nije čulo, i vidi ono što oko nije vidjelo. Ne bi li to bila senzacija? To bi bila prava stvar. Zar ne?

Dragi moji, u kojoj smo mi zabludi. Isus je došao prije 2000 godina bez senzacije. Došao je bez ikakve pompe ili treska. Došao je kao malo dijete položeno u jasle i od tada je neprestano s nama. Mi prečesto tražimo senzaciju, toliko očekujemo bljeskove, eksplozije, treskove da smo od svih tih očekivanja zaboravili i ne vidimo pravu senzaciju.

Nema veće senzacije od svete mise

Želite li znati koja je to najveća senzacija na svijetu? Želite li vidjeti ono od čega ne postoji više na ovom svijetu? Želite li vidjeti mjesto najveće senzacije na svijetu?

Ako to želimo saznati svoje oči moramo uprijeti u oltar. Nema veće senzacije od ove kada kruh i vino preko svećenikovih ruku postaju Presveto Tijelo i Krv Kristova. Vjerujemo li to? Svaki put kada se slavi sveta misa nebesa se razdiru, tresu se brda i Bog silazi među nas! Vjerujemo li to? Svaka sveta misa je predokus onoga što ćemo slaviti za Božić i onoga što ćemo doživjeti kada Krist ponovno dođe. Svaka sveta misa je čin bdijenja!

I to čin bdijenja koji u sebi sadrži ljubav i zajedništvo jer smo sakupljeni oko Kristova stola zbog ljubavi i upravo preko toga stola stupamo u zajedništvo s Kristom. Ako ne prilazim oltaru zbog ljubavi prema Kristu i kako bih ušao u zajedništvo s Kristom, onda ne mogu reći da istinski bdijem i da iščekujem kako blagdan Božića, tako i Kristov drugi dolazak. Zato neka ova nedjelja bude početak našeg istinskog bdijenja i priprave za nadolazeće blagdane. Neka ova nedjelja bude početak bdijenja i priprave u ljubavi i zajedništvu. I zato: Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. Što vama kažem, svima kažem: Bdijte! Amen.