A što Ti, Isuse, kažeš?

Drage sestre i draga braćo, dobro nam je poznata tema današnjih čitanja i na njima utemeljen nauk Crkve o nerazriješivosti ženidbe. Pretpostavljan da je velika većina vas koji ovo čitate slušala i čitala "Teologiju tijela" pa vam je poznato koliko se upravo na tom području ocrtala Božja slika u čovjeku. Svjesni smo razlike između čovjeka i životinje na području seksualnosti, ona za čovjeka nije tek pitanje užitka i razmnožavanja, ona uvlači i dušu i vječnost u igru, koliko god bila izbanalizirana.

Mi također znamo da ono što sklapamo pred oltarom s osobom koju ljubimo nije tek sjajni obred koji završava potpisom papira, za kojeg se voli reći da nije potreban našoj ljubavi, i ludom zabavom. To je trenutak sakramenta - vidljivog znaka nevidljive Božje milosti, vezanje duša, davanja i primanja zavjeta, saveza ljubavi kojeg Bog blagoslivlje i na poseban način od toga trenutka prati. Mi to znamo pa nećemo o tome :) A o čemu ćemo onda? 

Zanima li nas što Isus misli?

O nečemu što mi je palo na pamet dok sam čitao što Isus misli o tom pitanju, odnosno, što Isus vidi! I zapitao se, koliko je nas zaista briga što Isus misli, vidi i zna? Smatramo se vjernicima, ali boli li nas briga za Isusovo mišljenje? Onak', ozbiljno, zanima li nas zaista što Isus misli o nekom našem životnom pitanju? Tolikim se ljudima obraćamo za savjet i mišljenje, a Isusu? Odgovor je i "da" i "ne"!  Ovisno o pitanju. Štoviše, kada i ovako neplanirano "naletimo" na neko malo tvrđe i zahtjevnije Evanđelje reagiramo dvostruko. Ili ga ignoriramo, ušlo nam je na jedno uho, nešto nam se nije svidjelo i vrlo smo ga brzo propustili kroz drugo uho van! Negdje se nije poklopilo s našim životnim stanjem, željama, ili potrebom da u svakoj situaciji imam otvorena neka stražnja vrata za bijeg, i ja lagano prelazim preko njega. Preko Evanđelja, Radosne vijesti oslobođenja od ROPSTVA grijeha.

Ili reagiramo na drugi način: čujemo jedan nauk iz Evanđelja i on nam je simpatičan, paše i godi nam, te se smatramo Isusovim učenicima, kršćanima, baštinicima Njegovih obećanja. No onda Isus progovori o nenavezanosti, pipne u neko osjetljivo područje, razotkrije nas, kaže nešto o pozivu na svetost, molitvi za neprijatelje, bludnosti ili nerazriješivosti ženidbe... Na što mi odgovorimo: "Da, da, da, ali ja mislim drugačije! Ja se baš ne slažem s tim!" Stari moj, postoji mali problem u neslaganju s Isusom Kristom, Riječju Božjom, Vječnim, Mudrim, Sveznajućim i Svemogućim.

Da je po Isusovom, bilo bi dobro

Zanimljivo je promatrati njegove učenike u toj situaciji. Shvaćali su da je u toj osobi skupljeno, ili bolje reći sjedinjeno, nešto izvanredno, nešto što je Petar uspio izraziti. Slušali su nekoga tko je u svom govoru imao vlast, gledali su čudesa, pratili njegov sveti život i zanimalo ih je što on misli o nekom pitanju. Šokirao ih je kada se izdizao iznad Mojsija uz riječi: "A ja vam kažem...", ali doživjeli su božanski autoritet, da priča istinu i da stvari funkcioniraju. Uvidjeli su da ići protiv njegovih riječi vodi u grijeh. A grijeh, doslovno preveden iz njihove terminologije znači "promašiti cilj; besmisao". Znači, ti si ciljao prema smislu, prema nekom visokom cilju, prema sreći, pravoj ljubavi, slozi i jedinstvu, ispunjenom životu... To su tvoji ciljevi, prema njima si nategnuo svoj životni luk, ali si se poslužio grijehom i promašio. Čvrsto vjerujem da je plod grijeha provjerljiv i vidljiv u onim meni najvažnijim životnim stvarima i ciljevima. Da je po Isusovom, bilo bi dobro. I u onoj mjeri u kojoj je bilo, jest dobro.

Dragi prijatelju, slušaj Isusa, vjeruj mu, pitaj ga, ustraj i kada je teško, okaji svoju nedosljednost, ne prestani usavršavati svoju vjeru, moli ga da je On usavrši, ako nisi do sad - onda od sad! Obrati se i vjeruj Evanđelju.