Prvi hrvatski SF film

Rijetko u našim kinima na programu nalazimo hrvatski film, a još rjeđe je onaj znanstveno-fantastičnog žanra. Čast da bude prvi hrvatski film tog žanra od osamostaljenja pripada filmu "The Show must go on". Debitantsko je to djelo mladog redatelja Nevija Marasovića koji je tek izašao ispod čekića studija režije. Film je snimljen s izrazito malim proračunom što je svojevrsno "čudo". Čudo je tim veće jer se radi o žanru znanstvene fantastike koji poslovičo zahtijeva ogromnu količinu novca. Očigledno je da su dobra ideja, snažna volja i ogroman rad potrebniji od novca što potvrđuje nagrađivanje s dvije Zlatne arene.

Odmah na početku filma bačeni smo in medias res radnje. Bliska je budućnost i na globalnoj razini vlada politička napetost. U takvoj atmosferi počinje se emitirati reality show Housed! producenta i glavnog lika Filipa Dogana (Sven Medvešek) u kojem sudjeluje šest ljubavnih parova. Filip svu svoju pažnju i snagu usmjeruje na show čija je gledanost u početku mizerna te zanemaruje svog sina Patrika zbog čega dolazi u sve češće i žešće sukobe s bivšom ženom i konkurenticom u poslu Helenom Dogan (Nataša Dorčić).

Istovremeno se globalna napetost zahuktava i poprima obrise rata, svakodnevnu život ispunjava strah, nesigurnost i nemir, a gledanost showa počinje rasti. Tako Housed! postaje bijeg od strašne stvarnosti u bezazlenost. Kako bi gledanost showa i dalje rasla, televizijske glavešine odlučuju natjecatelje bez njihovog znanja premjestiti u podzemnu repliku kuće daleko od sukoba. Time bi Housed! postao jedini i ujedno najgledaniji show u povijesti, a Filip Dogan će život dramatično drugačije shvaćati.



  Kod vrednovanja hrvatskog filma mora se ponajprije izbijeći predrasuda o lošem i dosadnom hrvatskom filmu. Zato ponajprije treba pohvaliti film "The Show must go on" i cijelu grupu ljudi koja je radila na njemu jer su uspješno poništili ovu predrasudu. Tema i način prikaza radnje posebno su tome pridonijeli. Globalno (pred)ratno stanje i život u iluziji da takvo stanje ne postoji gdje ljudi na televiziji gledaju lagodan život, a akteri reality showa ne znaju što se uistinu zbiva jest izvorna i odlična ideja. Bitan manjak jest nedostatak poante. Manjak proizlazi iz površnosti u scenariju zbog kojeg neke scene nisu povezane i objašnjene, likovi čine nelogične poteze, a priči nedostaje dubina i razjašnjenost učinjenih djela na kraju filma.
 

Specijalni efekti donose osvježenje

Način pričanja priče je ispričan nelinearno što znači da scene ne slijede vremenski jedna za drugom. Odmah na početku filma je prikazano što se dogodilo da bi se zatim kroz film obajsnilo kako se dogodilo, a tako se radnja odvija kroz cijeli film u samo 80 minuta. Time je stvorena zaintersiranost za film i napetost u radnji imamo dojam da film traje duže. Nedostatak je što se nekoliko identičnih scena u filmu iznova prikazuju što s vremenom postaje zamorno.

Poslovično loša gluma u našim filmovima djelomično se obistinila. Glavni glumac Sven Medvešek odigrao je vrlo dobro ulogu radoholičnog producenta i lošeg oca. Veliki broj engleskih fraza često djeluju izvještačeno i srozavaju konačni dojam. S druge strane Nataša Dorčić, glavna glumica, ne može zaslužiti dobru ocjenu jer se njezina slabo odigrana uloga svodi na urlikanje i čekanje prilike za svađu s bivšim mužem. Psovki, kojih je inače previše u našim filmovima, konačno nema mnogo i nisu u filmu prisutne radi samih sebe.

Specijalni efekti, o kojima se mnogo pisalo, izvrsno su napravljeni. Oni su doista osvježenje zbog njihove odlične izrade, umjerene uporabe i postavljanjem na prava mjesta. Izvrsno su uklopljeni u scenografiju koja je jednostavna, a koja često stvara dojam skučenosti i tjeskobe. Konačno, "The Show must go on" je solidno filmsko ostvarenje mladog redatelja koji unatoč nedostacima i slobostima (p)ostaje rijetki hrvatski i to znanstveno-fanstastični film kojeg svakako vrijedi pogledati.

Ideje postale stvrnost
Ideja za film javila se prije nekoliko godina i, kako ističe autor Nevio Marasović, predviđene su neke situacije i tehnologije koje danas postoje, poput žene na čelu hrvatske vlade i korištenje tablet računala tipa iPad. Uz to film je, osim dviju Zlatnih arena za scenarij i specijalne efekte, nagrađen nagradom kritike Oktavijan za najbolji film i nagradom Breza za najboljeg debitanta.