Razgovor s Alanom Hržicom

Vjera nas oblikuje u prave muškarce

Samo nešto više od mjesec dana bilo je potrebno za gotovo 15 tisuća pogleda na Youtubeu. Riječ je o videozapisu Molitvene zajednice Srce Isusovo i njihovoj obradi pjesme Cijeno neprocjenjiva. Popularnost duhovnih pjesama i ne bi bila neka novost, no ono što je svaki slušatelj sigurno posebno primjetio jest izvanredna vokalna interpretacija u izvedbi Alana Hržice. Alan je pjevač kojeg hrvatska glazbena scena najbolje pamti po hitu iz 2003. godine – Kako bi nam dobro bilo, a sada broji već nekoliko godina otkako se udaljio iz estradnog života i krenuo drugim smjerom s drugačijim pogledima na svijet. Svoje glazbene talente odlučio je iskoristiti na veću slavu Božju, pjevajući u zboru mladih svoje župe, u bazilici Presvetog Srca Isusovog u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici. Skroman, vrijedan i kreativan Alan otvorenog srca posvjedočio je svoju vjeru i prvi puta nakon pet godina dao intervju za Pastoral mladih. S Alanom smo razgovarali netom prije njegovog povratka na glazbenu scenu.

Bog ti je podario mnoge talente. Naime, osim što izvrsno pjevaš, tvoja druga velika ljubav je sport. Igrao si jako dobro nogomet, bio si trener boksa, studirao na Kineziološkom fakultetu. Kako si se ipak odlučio da postaneš pjevač?

Tako je, trenirao sam nogomet u Dinamu i Hrvatskom dragovoljcu, a nakon srednje škole sam odlučio upisati Kineziološki fakultet u Zagrebu. No, istovremeno sam bio veliki zaljubljenik u glazbu i bilo je zaista teško odlučiti se između glazbe i sporta. Godine 2001. sam snimio svoju prvu pjesmu Jedan, dva s kojom sam nastupio na Festivalu Marco Polo i osvojio prvu nagradu ocjenjivačkog žirija. To mi je ujedno bila i potvrda da sam dobar u tome što radim i odlučio sam se posvetiti glazbi. Obitelj mi je u svemu bila velika potpora i odobravala moje životne izbore. Vrlo brzo sam bio prepoznat kao perspektivan pjevač te sam 2003. godine potpisao svoj prvi ugovor s izdavačkom kućom Croatia records. Uslijedili su brojni nastupi, festivali, vrlo brzo sam počeo živjeti pravim životom glazbenika.

Alane, mnogi bi učinili sve da postanu estradni pjevači. Ti si bio jedan od njih i u trenutku kada ti je karijera krenula uzlazno, povukao si se. Zašto?

Moram napomenuti kako mi je ovo prvi intervju nakon pet godina. Pomalo sam zatečen nekim pitanjima o sebi nad kojima se već dugo nisam zamislio. Ovo je jedno od njih. Odlučio sam se povući kada sam shvatio da sam izgubio svoj mir... Glazba je postala posredna stvar u cijeloj toj priči, mediji su sve više htjeli objavljivati moj privatni život, a sve ih je manje zanimala moja glazba. Puno se ljudi skupljalo oko mene s raznim idejama i planovima o mojem životu i budućnosti. Vodio sam razuzdan život jer sam često bio nesretan. Noćni izlasci, sportski autmobili i kratke ljubavne veze... Po naravi sam inače temperamentna osoba pa sam znao često upadati u razne konflikte s ljudima. To je sve, naravno, bio samo odraz mojeg nezadovoljstva.

No, morala je postojati neka kap koja je prelila čašu, koja te navela da doneseš tako drastičnu životnu odluku...

U jednom trenutku mi je jednostavno „prekipjelo“ i odlučio sam promjeniti apsolutno sve u svojem životu. Okrenuo sam se onom što je uvijek ležalo duboko u meni, a to je vjera. Pronašao sam mir u Bogu, obitelji i starim prijateljima. Povukao sam se skroz iz javnog života, zaposlio se u telekomunikacijama, otvorio boksački klub i počeo biti aktivan u svojoj crkvi kao suvoditelj zbora SKAC. Sve se posložilo s vremenom i počeo sam otkrivati one lijepe stvari u sebi za koje nisam ni znao. Danas sam istinski sretan čovjek jer sam pronašao svoj mir. Smatram svoj put normalnim za mladog čovjeka i ne žalim za svojim iskustvima jer su me dovele do onoga što jesam danas.

Iako si se povukao iz javnog života, u tvom je srcu trajno upisano zvanje glazbenika. Zapravo nikada nisi prestao pjevati, a sada si ipak odlučio snimiti nove pjesme.

Tako je, nakon pet godina dobivam želju za snimanjem novih pjesama i vraćanjem na glazbenu scenu. Poučen prethodnim iskustvom, ovoga puta imam kristalno jasnu sliku što želim postići i kako to sve treba izgledati. Odlučio sam nastaviti svoje djelovanje na području duhovne glazbe, ali za nešto manje od dva mjeseca spremam objaviti i novu pjesmu svjetovnog karaktera. U tome mi pomaže moja menadžerica Lidija Samardžija s kojom ostvarujem jako dobru komunikaciju. Važno mi je da ljudi s kojima surađujem dijelim poglede na svijet o nekim pitanjima od velike važnosti za mene, a vjera je sigurno jedno od njih. Ovoga puta očekujem drugačije profiliranje sebe kao glazbenika u javnosti. Lidija inače surađuje s ozbiljnim umjetnicma poput Gibonnija.

SKAC i tvoja župa nesumnjivo su odigrali važnu ulogu u tvom životu. U svojoj si župi vrlo aktivan i imaš vrlo zanimljive ideje. Jedna od njih je i molitva krunice na Kamenitim vratima utorkom. Kako si došao na tu ideju?

Kao rođeni Zagrepčanin oduvijek sam gajio posebne simpatije prema tom posebnom mjestu u Zagrebu. Kamenita vrata za mene imaju posebno značenje. Kada bi mi bilo teško ili kada bih se našao u nekom problemu, odlazio bih ondje po rješenje. Gospa od Kamenitih vrata bila je moje svojevrsno utočište i zaštita i mjesto na kojem sam bio siguran da ću pronaći odgovor na svako moje pitanje i rješenje za svaki problem. Ponekad bih otišao ondje i samo sjedio u tišini jer bih uvijek osjetio mir na tom mjestu. Želio sam da i moji bližnji, moji prijatelji, također otkriju čar tog posebnog mjesta i uvijek sam ih zvao da pođu sa mnom na Kamenita vrata. Kada sam jedne ljetne večeri razgovarao sa svojim prijateljima o nekim novim idejama, pala mi je na pamet ideja o zajedničkoj molitvi mladih utorkom na Kamenitim vratima. I evo, danas je već to i tradicija. Svakog utorka u 20 sati mnogo mladih dolazi na pobožnost krunice. Ondje našoj Majci prikazujemo sve one koji su u potrebi, donosimo joj naše molitve i prošnje, donosimo joj naša srca.

Spot koji ste snimili za pjesmu Cijeno neprocjenjiva upravo i prikazuje mlade okupljene utorkom na Kamenitim vratima i petkom na misi mladih u Palmotićevoj. Koju ste poruku željeli poslati tim spotom?

Pjesma je prvenstveno sama po sebi vrlo duboka, i odmah nas je osvojila. Obradili smo izvornu verziju u aranžmanu Dragutina Hrastovića i napravili korak dalje. Željeli smo prikazati mlade koji čine nešto novo, nešto drugačije. Papa emeritus Benedikt XVI. nas je pozvao na novu evangelizaciju, na povratak Izvoru, a s obzirom da je ovo Godina vjere željeli smo dati i svoj doprinos. Mnogima je nepojmljivo da se toliki mladi, umjesto u kafićima i diskotekama, petak navečer provode u crkvi – moleći!  Argumenti da su to „luđaci“ padaju u vodu svakome tko vidi i upozna „takve“ mlade. Sve su to pametni, talentirani, najnormalniji mladi ljudi, koji nisu ludi već su blagoslovljeni darom spoznanja da je u Bogu mir i iskrena radost. To se može vidjeti i na licima mladih u tom spotu. Ti mladi se itekako znaju dobro zabaviti i družiti. Nikada neću zaboraviti hodočašće u Međugorje kada smo nakon sv. mise cijelu noć proveli družeći se i pjevajući uz gitare. Nikada se nisam tako dobro zabavljao kao sa svojim prijateljima iz SKAC-a!

Alane, na koji način ti je vjera pomogla da postaneš to što si sada?

Odgojen sam u vjerničkoj obitelji i oduvijek sam bio usko povezan s Crkvom. Čak i kada sam bio poprilično nesretan i nezadovoljan svojim životom, uvijek sam držao do nedjelje i redovito odlazio na svetu misu. Valjda sam u podsvjesti znao da je to mjesto gdje ću zaista naći pravi mir. Kada sam se aktivnije uključio u život župe, počeo sam se i ja mijenjati. Mogu reći da je vjera ta koja mladog čovjeka oblikuje u pravog muškarca, u pravog viteza koji ne bježi od odgovornosti i koji zna prepoznati prave vrijednosti u životu. Crkva, obitelj, prijatelji i posao su moji prioriteti, tim rasporedom. Ne stavljam karijeru ispred Boga i svojih bližnjih jer bi to značilo da imam drugih bogova uz Njega. Ne stavljam ni novac, ni slavu, ni lude provode, ni skupe automobile, kao niti ostale stvari koje se današnjem mladom čovjeku nameću kao prioriteti modernog doba. Iz vlastitog iskustva znam da je to samo prividna i lažna sreća koja će kad – tad puknuti poput balončića, a jedino prave vrijednosti donose s vremenom i prave plodove.

Autor: Natalija Bačić; Fotografija: privatni album

Objavljeno: 20. 03. 2013. u kategoriji Svjedočanstva