Razgovor s Ivančicom Fulir, predsjednicom udruge Anđeosko srce

Pomozi djeci Benina jednom ciglicom

"I lupi mi šamar, onaj najjači, kad počnem kukati nad životom i kad počnem žaliti sebe. Pokaži mi prstom ono što imam, pokaži mi one koji to nemaju! Ne tražim ništa, samo me podsjeti da dišem i podsjeti me da ima i onih koji ne dišu više..." Tako bih mogla opisati svoje razmišljanje nakon razgovora sa simpatičnom dvadesetosmogodišnjom diplomiranom ekonomisticom Ivančicom Fulir anđeoskog srca. Ovo nije još jedna u nizu priča o Africi. Ovo je iskreni vapaj za pomoć naše braće i sestara u Africi.

Ivančice, čime se bavi udruga Anđeosko srce?

Udruga Anđeosko srce osnovana je u svrhu upoznavanja javnosti u Republici Hrvatskoj, napose djece i mladih, o životnim uvjetima u afričkoj državi Benin, te prikupljanja sredstava za pružanje pomoći djeci u toj zemlji. Jedan od temeljnih ciljeva udruge je izgradnja dječjeg doma u Beninu u kojem će biti smještene djevojčice bez roditelja, te omogućavanje njihovog školovanja.

Otkuda ideja za osnivanjem udruge za pomoć djeci baš u Beninu?

Sve je krenulo kada smo se odazvali pozivu vlč. Odilona Gbenoukpo Singboa da posjetimo njegov rodni Benin povodom mlade mise koja se održala u ljeto 2009. Vjerujem da smo svi barem jednom pogledali neki dokumentarac o teškim životnim uvjetima u Africi, dobili e-mail sa zastrašujućim slikama djece koja umiru od gladi, ali kada čovjek „na svoje oči“ vidi takvo siromaštvo, kada svojim rukama tješi uplakanu djecu, kada samo jednom poklonjenom napolitankom izazove neviđenu sreću i zahvalnost djeteta koje je primilo tu jednu jedinu napolitanku, a potom je dijeli sa svojim prijateljima, tada čovjek ne može ostati ravnodušan. Tada se pokreće bujica osjećaja i velika čežnja da im se pomogne. Putujući avionom nakon prvog posjeta Beninu, riječi Majke Terezije: „Ne čekajte vođe. Učinite to sami, čovjek čovjeku“, dobile su svoj smisao u potpunosti. Odlučila sam im pomoći pod svaku cijenu i srećom nisam bila usamljena u toj ideji. U samom početku su me podržali Ivan Vuković, Mirta i Ružica Lice, koji su tada također posjetili Benin te smo ubrzo osnovali udrugu.

S kakvim ste se problemima susreli u počecima?

Na samom početku smo se susreli s administrativnim problemima pri osnivanju. Krenuli smo s osnivanjem u doba recesije, i bilo je onih koji su nas pokušavali odgovoriti od svega toga, govoreći kako danas nitko nema novaca, kako je svugdje kriza i kako ima dovoljno onih kojima je potrebna pomoć i u Hrvatskoj... Nije bilo uvijek jednostavno uskladiti posao i volonterski rad oko izrade raznih rukotvorina koje prodajemo na našim koncertima, organizacije koncerata, predavanja itd.

Zaista, ne mislite li da ima dovoljno siromašnih kojima je potrebna pomoć u Hrvatskoj?

Udruga od samog početka djeluje na više načina. Osim organiziranja koncerata humanitarnog karaktera, do sada smo održali preko 20 predavanja u osnovnim i srednjim školama, a nedjeljom ponekad održimo predavanje i u nekim župama, sve u cilju upoznavanja ljudi s teškim životnim uvjetima u Beninu. Ljudsko srce nije kamen, a kada ljudi vide fotografije beninske dječice, oči se vrlo brzo napune suzama. Odgovorit ću vam na ovo pitanje situacijom koju smo doživjeli jedne nedjelje nakon skupljanja donacija u jednoj zagrebačkoj župi. Na ulazu u crkvu stajao je prosjak sa štakom i kartončićem na koji mu ljudi stavljaju kovanice. Na kraju mise došao je do nas i istresao sve što je isprosio s kartončića u našu kutijicu i rekao: „Ovo je od mene za vašu djecu. Ja sam danas u ovoj crkvi jeo, a vaša djeca vjerojatno nisu.“ S tim se riječima veselo okrenuo i otišao sa smješkom. Ako dakle, oni koji su uistinu siromašni, uviđaju da je Beninu pomoć potrebnija, onda je svaki komentar suvišan. Hrvatska se s Beninom jednostavno ne može uspoređivati.

Što ćeš najviše pamtiti sa svojih posjeta Beninu?

Jedan je misionar rekao kako je u Africi proveo 22 godine, ali bi mogao o njoj pričati 23 godine. I to je istina. Afrika je istovremeno i tako zastrašujuća i tako predivna, tako dirljiva i tako posebna. Ne zaboravljam ni jedan trenutak mog života provedenog ondje. Nakon svega što sam ondje doživjela svaki mi se problem činio jako malenim i svaka teškoća neusporedivo lakša u usporedbi s onim što beninska djeca proživljavaju svakodnevno. Srce mi se slamalo kada sam sa s. Doroteom i s. Jacintom obilazila bolesnike po selima i vidjela tromjesečnu bebu kako leži na vlažnoj zemlji u nedostatku bilo kakvog kreveta. Prvi liječnici su udaljeni i po više od stotinu kilometara, djeca ne jedu po tri dana ni jedan obrok, umiru od uboda komarca, zarađuju za život radeći teške fizičke poslove na +50°C... Zaista ne prođe dan, a da barem tisuću puta ne pomislim na beninsku dječicu, na djevojčicu koja je u noći neutješno plakala u mome krilu, na djecu koja su nas tako srdačno dočekala u svojim selima i vikala: „Jovo, jovo, bienvenue!“ (bijeli čovječe, dobrodošao). Dio svih nas trajno je ostao u Beninu.

Trenutno organizirate humanitarne koncerte u sklopu projekta „Moja ciglica za Afriku“. O kakvim se ciglicama radi?

Projektom pod nazivom „Moja ciglica za Afriku“ pomaže se izgradnja dječjeg sirotišta u Beninu. Potrebno nam je 67 500 ciglica za izgradnju sirotišta u malom beninskom selu Hondji. U svakoj su ciglici od 10 kuna troškovi temelja, krova i pokućstva za djecu. U veljači ove godine je kupljeno zemljište za izgradnju i sada smo u fazi skupljanja ciglica. Skupljat ćemo donacije za naše ciglice i 20. prosinca u bazilici Presvetog Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici kada će se u 20 sati održati božićni koncert zborova Pjevačkog studija Mozartine pod nazivom „U Srcu povezani – Mozartine i djeca Benina“. Ulaz će biti slobodan, a svi posjetitelji moći će dati dobrovoljan prilog i na taj način pomoći. Preko 190 djece i mladih zboraša poklonit će svoju pjesmu djeci Benina, a program koncerta je sastavljen od obrada svjetski poznatih i hrvatskih tradicionalnih božićnih pjesama, zatim Straussovih polki, skladbi Benjamina Brittena, Mendelsohna i dr.

Dragi čitatelju, trebamo i tvoje anđeosko srce.
Možeš pomoći na više načina: prvenstveno molitvom, a zatim i volontiranjem u udruzi. Možeš doći na koncert ili uplatiti barem za jednu ciglicu sirotišta. Jer...“Tko može djetetu pokloniti dom, srce i ljubav, taj ne može promašiti nebo“ (T. Ivančić).

Udruga za pomoć djeci Benina ˝Anđeosko srce˝
Savska cesta 6
10000 Zagreb
e-mail:kontakt@djecabenina.org
mob: 098/673-156
račun: 2330003-1151245014
web:http://djecabenina.org/

Autor: Natalija Bačić

Objavljeno: 14. 12. 2012. u kategoriji Svjedočanstva