Okusiti komadić raja

Animatorsko ljeto u domu sv. Martina u Malom Lošinju već devetu godinu za redom oduševljava mlade sudionike koji se kući vraćaju osnažena duha i ojačani u vjeri koju su produbili zahvaljujući otvorenosti svojih novih mladih prijatelja čije im je prijateljstvo postalo neprocjenjiv dar. U jeku devetog animatorskog ljeta, razgovarali smo s animatorima 2. Lošinjske skupine – Elizabetom Mikulić i Igorom Turčekom koji su nam otkrili što je to što Mali Lošinj čini toliko posebnim.

Na polovici smo animatorskog ljeta u Malom Lošinju. Led su u 1. lošinjskoj probili mladi Karlovačko-goričkog arhiđakonata, sada se u domu sv. Martina nalaze mladi iz zapadnog dijela grada Zagreba. Vi ste bili animatori 2. lošinjske grupe u kojoj su sudjelovali mladi Zagorskog arhiđakonata. Kakvi su dojmovi?

Kao što slika govori tisuću riječi, tako bismo i dojmove s Lošinja mogli opisati u jednoj jednostavnoj rečenici. Početak bi bio: jedno kišno i prohladno jutro uputili smo se na Mali Lošinj. Svi još pospani i oprezni, nismo ni slutili što nas čeka i kako će to izgledati nakon nedjelju dana. Danas, nakon tih nedjelju dana, možemo reći samo da i na zemlji čovjek može okusiti komadić raja. Dojmovi se ipak još slažu dok se pregledavaju slike i snimke, ali ono prvo što se osjeća je neizmjerna radost i ispunjenost srca – veliko je to bogatstvo kojim brojni novi mladi ljudi koje tek tamo upoznaš i s kojima dijeliš tolika nova iskustva kroz tjedan dana, ispune tvoj život. Teško je u malo riječi sve sažeti, ali o Lošinju se može pričati samo u superlativima, počevši od našeg povjerenika, vlč. Ivice koji zaista daje sve od sebe kako bi tih tjedan dana svakoj grupi ostalo u nezaboravnom sjećanju; preko ravnatelja kuće, mons. Ivana Hrena i divnih teta kuharica koji paze da nam ništa ne nedostaje i da se osjećamo kao kod kuće pa do prekrasnih mladih iz cijele naše nadbiskupije zbog kojih je svaka grupa jedinstvena i neponovljiva.

Ovogodišnje animatorsko ljeto pred mlade stavlja teme slobode, odgovornosti i savjesti. Ove su teme naizgled jednostavne, no upravo zbog toga možemo se složiti da o njima ne razmišljamo dovoljno ili razmišljamo samo površno. Kako su mladi sudionici prihvatili ove teme? Jesu li im kateheze otvorile neke nove vidike?

Izbor tema se i nama animatorima jako svidio, jer koliko god naizgled bile jednostavne i možda dosta komentirane (budući da su svakodnevno prisutne i aktualne), zbog njihove važnosti uvijek se može brže, više i jače ući u samu problematiku. Sudionici su ih prihvatili jako dobro, upravo iz razloga što izgleda da je sve rečeno, a kada se krene raditi vidi se da postoji još puno prostora za napredovanje. Svi ćemo na prvu odgovoriti da smo slobodni, ali rijetko ćemo se naći u razmišljanju gdje su granice te naše slobode; jesmo li odgovorni samo za sebe ili ne možemo biti ravnodušni niti prema događanjima u svijetu; može li naša savjest biti krivo odgojena i što onda učiniti… Sigurno smo iznošenjem vlastitih razmišljanja i stavova dotaknuli neke teme o kojima ćemo nastaviti promišljati.

Naš povjerenik, vlč. Ivica boravi s mladima u domu sv. Martina cijelo ljeto, a sa svakom novom grupom dolaze tri svećenika koji su velika pomoć u izvedbi kateheza,  i na raspolaganju su mladima za ispovijed ili duhovni razgovor. To je također posebna prilika da mladi svog povjerenika i svećenike upoznaju u jednom neformalnom ozračju. Mnogi svećenici priznaju da je tjedan dana provedenih s mladima u Malom Lošinju najbolje iskorišten godišnji odmor. Prepoznaju li mladi vrijednost ovih susreta sa svojim povjerenikom i svećenicima? Koliko im znači njihova prisutnost?

Kao što sportaši i umjetnici koriste prigodne društvene evente kako bi se družili sa svojim obožavateljima, tako i na Lošinju mladi imaju potpunu slobodu druženja sa svećenicima i povjerenikom. Možemo reći da je prisutnost svećenika, ali i bogoslova, na Lošinju nezamjenjiva. Mnogima se možda otvore oči i vide svećenika kao nekog sebi sličnog, ali u isto vrijeme i posvećenog. Korist od toga vidimo na dva područja – jedno je da sa svećenikom možemo razgovarati o bilo čemu i da nam može dati dobar savjet, a druga je da i mi sami, ako imamo kakve dvojbe oko posvećenog života, možemo zaključiti da to nije nešto nedostižno. Mnogo mladih iskoristilo je i priliku za ispovijed ili duhovni razgovor, a tamo svećenik zaista ima vremena posvetiti se svakome, pa i mladi mogu ispovijed doživjeti na drugačiji način - ne kao obavezu koju moraju "obaviti" prije Uskrsa ili Božića. S druge strane, i bogoslovima to iskustvo mnogo znači jer će njihova prva služba kao kapelana na župi biti upravo rad s mladima, a na Lošinju kroz sudjelovanje na katehezama i u grupama mogu steći dobar dojam kako to u praksi izgleda i kako će se snaći jednoga dana na župi. Važno je također i to da svećenici, a i povjerenik imaju prigodu upoznati sudionike s kojima će kasnije kroz godinu aktivno surađivati na Božjoj njivi.

Program ovogodišnjeg animatorskog ljeta mladima pruža jako puno mogućnosti da se kreativno izraze - putem skečeva, glazbe, izrade kateheza… Jesu li mladi pokazali svoju kreativnu stranu u punom sjaju? Kako su prihvatili ove zadatke?

Svi smo mi kreativna bića, jer ipak smo stvoreni na sliku Boga Oca, našeg Stvoritelja. Kreativan dio programa prošao je super, iako je možda bio malo naporan. No, to je isključivo iz razloga mnoštva ideja koje su dolazile te odluke kako odabrati onu koju ćemo doraditi do razine gotovog proizvoda. Subota kao dan zajedništva, koji pred mlade stavlja najviše kreativnih zadataka, uvijek se pokaže kao "pun pogodak" jer se kroz zajedničko stvaranje skečeva, cjelodnevno uvježbavanje, slaganje različitih ideja, ali i otkrivanje mnogih neznanih talenata mladi još više povežu i zbliže. Svoj veliki doprinos dali su svi sudionici, svatko na svom polju djelovanja u kojem se najbolje snalazi. Dok su jedni skidali melodiju za instrument, drugi su pisali tekst, treći su uvježbavali mimiku, četvrti su brinuli da sve ide "kao po špagi", peti su izrađivali scenografiju i kostimografiju, ma jednom riječju sve je to ličilo na jednu malu kreativnu manufakturu. Također možemo biti zadovoljni i projektom izrade kateheza jer iako je tek na početku, osjetila se želja da se mladi aktivnije uključe u stvaranje kateheza koje će u Godini vjere sami pokušati izvesti na župama i tako možda uključiti veći broj mladih u zajednicu.

Elizabeta, ti si prava veteranka animatorskog ljeta, gotovo držiš rekord sudjelovanja u animatorskom ljetu. Kako je biti prvi puta s ove druge, animatorske, strane? Je li to bio poseban izazov za tebe? Jesi li se bojala kako će sve to ispasti?

Uf, još pitaš. :) Trema se nikako nije mogla izbjeći jer s jedne strane ideš na "poznat teritorij", ali s druge strane u potpuno novoj ulozi koja sa sobom nosi veliku dozu odgovornosti. Moram priznati, najviše me bilo strah rada u grupama jer o načinu na koji animator prezentira temu i vodi razgovor u grupi uvelike ovisi kako će mladi shvatiti katehezu i na koji će način o njoj promišljati. No i taj neizbježan strah s danima je nestajao. Kako smo se kao grupa sve bolje upoznali, tako smo počeli i bolje funkcionirati zajedno i na kraju je prekrasno kad osjetiš da ste postali kao mala obitelj. To su neprocjenjiva iskustva i doživljaji koji čine Lošinj tako posebnim i zbog kojih jednostavno ne može dosaditi. Zaista sam zahvalna Bogu što me svaki puta vrati na to najljepše mjesto na svijetu koje ima apsolutno posebno mjesto u mom srcu.

Što je, prema vama, najveća vrijednost animatorskog ljeta u Malom Lošinju?

Mnogo je doživljaja, novih iskustava i neizrecivih bogatstava koje nosi animatorsko ljeto i zaista je teško to riječima sažeti. Reći ćemo vam samo jedno, a to su dvije stvari – vjera, ljubav i zajedništvo!