U misijama na Solomonskim Otocima

Godine 2001., nakon što sam maturirala u srednjoj medicinskoj školi u Varaždinu odlučila sam se pridružiti Družbi sestara milosrdnica. I moj put odaziva nije bio jednostavan, bio je praćen protivljenjem roditelja i nerazumijevanjem rodbine i prijatelja. Nije bilo lako sve napustiti zbog Krista. No snaga poziva u meni je žarko gorjela i za mene nije postojao ni jedan drugi put doli put na koji me Krist pozvao.

Avantura ljubavi koja ništa ne traži, a neizmjerno daruje

Redovnička formacija i cijeli moj dosadašnji redovnički život bila je jedna velika avantura ljubavi, Evanđeoske ljubavi koju je opjevao sv. Pavao, ljubavi koja ništa ne traži, a neizmjerno daruje. Kao dijete uvijek sam bila oduševljena misonarima, no nisam nikad ni pomislila da bih se jednog dana mogla naći među njima. Zapravo, bila sam uvjerena da to nije moguće, no Bogu je sve moguće i to se očitovalo kada sam i ja prošle godine pošla u misije.

Idite i propovijedajte evanđelje svim narodima...

Nakon dvanaest godina traženja mjesta za otvaranje nove zajednice u misijskim područjima, uz pomoć i savjete poglavara iz Rima, odlučila sam krenuti u misije na Salomonske Otoke. Ta mala zemlja u Oceaniji koja broji oko pola miljuna stanovnika kao da je ostala zaboravljena u vremenu. Nakon potrebnih kratkih priprema četiri sestre iz tri hrvatske provincije - s. Jasna Plavac iz Rijeke, s. Augustina Nikolić iz Splita i s. Slavka Bogdan i ja, krenule smo 9. svibnja 2011. godine, u pratnji tadašnje časne majke M. Blage Bunčuga u nepoznato pouzdajući se u svemu u Boga i Njegovu Providnost.

Biskupija Auki na dalekom otoku Malaita

Sestre djeluju u biskupiji Auki u malenom udaljenom mjestu Buma na otoku Malaita. Naša župa broji oko 7000 ljudi dok naš otok ukupno ima 120 000 stanovnika. Da bi stigli do nas morat ćete letjeti avionom puna 24 sata. Putovale smo iz Zagreba za Frankfurt, kroz Singapur do Brisbanea te zatim Honiara. Iz Honiare tri i pol sata brodom do našeg otoka da bismo stigle u Auki i zatim još sat i pol vožnje autom do Bume.

Mali gušteri – veliki prijatelji

Dolazak na Salomonske Otoke za nas je bio ulazak u nešto potpuno novo i drugačije od svega što smo do tada imale priliku vidjeti i doživjeti. Ljudi su nas dočekali raširenih ruku, vedri i nasmijani, a mi smo uzvratile jednako. U početku je bio veliki izazov naviknuti se na život bez struje, s ograničenom količinom vode i mnogim drugim skromnim uvjetima koji su nam do tada bili teško zamislivi. Osobito su nam neprijateljski izgledali mali gušteri koji su neizostavni stanari svake sobe, a njima se znaju pridružiti i tada za nas golemi žohari. Danas sve to izgleda puno drugačije - mali gušteri postali su nam veliki prijatelji. Tamo ih zovu „Geko“ i poželjno ih je imati u sobi jer uništavaju komarce koji su nam pravi neprijatelji jer prenose malariju.

Siromaštvo u suprotnosti sa prirodnom ljepotom

Unatoč svemu, Salomoni ne ostavljaju nikog ravnodušnima. Dok priroda očarava svojom ljepotom, siromaštvo tog naroda duboko dira u srce čovjeka i izaziva ga da učini što više može za taj narod. Želja biskupa bila je da u njegovoj biskupiji Auki sestre pronose karizmu sv. Vinka Paulskoga s osobitom brigom za žene i mlade djevojke koje su često uskraćene osnovnih ljudskih prava i zlostavljane, a unatoč tome snose svu brigu za obitelj.

Prvi koraci

Kao medicinske sestre prve korake napravile smo u području zdravlja, te nastojale u ograničenim uvjetima i skromnim sredstvima unaprijediti zdravstvene usluge za taj narod. Puno smo radile na edukaciji o osnovnoj higijeni, ispravnoj prehrani, prevenciji zaraznih bolesti te pravovremenom liječenju jednostavnijih bolesti. Posjećivale smo sela i bolesnike u njihovim domovima kako bismo što bolje upoznale njihovu kulturu i približile se njihovu načinu života. I jezik je bio veliki izazov. Unatoč tome što je engleski jezik službeni jezik Salomonskih Otoka, ljudi se međusobno sporazumijevaju na piginu, a svako pleme govori svoj plemenski jezik te tako na Solomonima ima oko stotinjak plemenskih jezika.

U prvoj godini našeg djelovanja uspjele smo obnoviti malenu ambulantu koju smo zatekle u jako lošem stanju uz pomoć lokalnih ljudi koji su u tu obnovu uložili puno truda i sate napornog rada. Danas ta ambulanta ima prepoznatljiv izgled te je posvećena sv. Vinku Paulskom.

„Pouzdajemo se u Mariju bez grijeha začetu“

Po otoku putujemo ili autom po razrovanoj makadamskoj cesti, često prelazeći rijeke bez mostova ili malim motornim čamcem po otvorenom moru. Iskusile smo i u tom pogledu mnoge teškoće i bile izložene i životnim opasnostima u tim teškim uvjetima. Jednom smo prilikom u malom plastičnom čamcu od šest metara ostale bez goriva u naletu prave oluje. Kiša je lijevala po nama, a more nas je nemilosrdno zapljuskivalo. Skiper nas je uspio dovesti do obale gdje smo u najbližem selu potražili spas. No naravno, nitko nije imao goriva da nam ustupi ni proda. Zaglavili smo, a polako se spuštao mrak. Tada su se dosjetili da se u blizini gradi most i da radnici imaju auto kojim bi nas mogli prevesti kući. Uspjeli su ih kontaktirati i naši spasioci su stigli, no tada smo tek trebali prijeći nabujalu rijeku. Radnici su se dvoumili što da učine, a mi smo im rekle da se pouzdajemo u Mariju bez grijeha začetu što je njima bilo dovoljno ohrabrenje da s tim terenskim vozilom starim 20 godina uđu u nabujalu rijeku. Voda je dosezala pola visine prozora, no uspjeli smo prijeći i tu prepreku i sretno se vratiti kući. Zahvaljivale smo Bogu i našoj Bezgrešnoj što su nas sačuvali za daljnje služenje solomonskom narodu.

Upravo nam je zbog ovakvih i sličnih situacija bila velika radost i blagoslov kupnja auta na kojem moramo također zahvaliti nebrojenim dobrotvorima - Misijskom uredu u Hrvatskoj te našoj Družbi. Vozilo nam je znatno olakšalo rad u ambulanti, kao i naš svakodnevni život. Troškovi života na Salomonskim Otocima, unatoč velikom siromaštvu naroda, vrlo su visoki, a udaljenost od glavnog grada Honiare dodatno povisuje sve cijene.

Kumstvo za siromašnu djecu

Na inicijativu mnogih dobrih ljudi pokrenule smo projekt kumstva za siromašnu djecu te tako pomogle veliki broj srednjoškolaca i osnovnoškolaca sa školarinama. Doista, njima je malo potrebno i zahvalni su i na najmanjem daru i presretni što mogu nastaviti školovanje, osobito djevojke kojima je često to uskraćeno jer se u mnogobrojnim obiteljima prednost daje muškoj djeci.

Povratak u domovinu

U takvim raznim nastojanjim i događanjima prošla je prva godina našeg misijskog djelovanja i ja sam se morala vratiti u domovinu kako bih završila svoj studij sestrinstva. Ispunjena predivnim iskustvom života na Salomonima oprostivši se od mnogih Solomonskih prijatelja i svojih sestara u nadi što skorijeg povratka.
Naš rad na Salomonskim Otocima se nastavlja, a potrebe su nebrojene. Sestre se neumorno trude svim snagama pomagati najpotrebnijima. Svakog dana na vrata nam kucaju novi potrebnici i danju i noću dolaze tražiti pomoć. Nastojimo svakome barem malo ublažiti njegovu bol, udijeliti mu barem kap dobrote i ljubavi kako bi ga ohrabrile za još jedan dan životne borbe u uvjetima koji su nama ovdje teško zamislivi.

Podržite djelovanje sestara

Stoga preporučamo i dalje svima naše siromahe i naše djelovanje među njima. Podržite nas s onim što vi možete učiniti. Ukoliko nas želite posjetiti i vidjeti sami što nam je potrebno, javite nam se. Ukoliko možete za nas organizirati pomoć ili nas samo preporučiti svojim prijateljima i poznanicima, bit ćemo zahvalne na svakoj pomoći. Ukoliko želite pomoći naš rad novčanim prilogom, možete nam se javiti e-mailom misije.milosrdnice@gmail.com za više informacija. Trenutno se jedna mlađa sestra priprema za odlazak na Solomonske Otoke, a nadamo se da će ih biti uskoro i više jer su potrebe velike. Još jednom od srca zahvaljujem svima koji podržavaju i pomažu naš misijski rad i koji ste bili uz nas u našim prvim koracima nove Solomonske misije. Svakodnevno ste u našim molitvama, neka vas Gospodin blagoslovi i obilno nagradi za svu vašu dobrotu ta vas čuva na svim vašim putovima.