Pred kipom Crne Gospe

Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, smješteno među pitomim brežuljcima Hrvatskoga zagorja, najposjećenije je svetište u Hrvatskoj. Mjesto Bistrica, koje je dobilo ime po potoku koji protječe kroz mjesto, spominje se u ispravama prvi puta 1209. godine kao feudalni posjed, a župa, koja je u početku bila posvećena sv. Petru i Pavlu, spominje se stotinjak godina kasnije. 

Kip Bistričke Gospe potječe iz 15. stoljeća i izvorno nije bio crne boje već je potamnio zbog starosti, od dima svijeća i kâda tamjana. Najprije se nalazio u drvenoj crkvici na brežuljku Vinski Vrh, koji je udaljen od današnje bazilike tri kilometra. Kada su Turci 1545. godine provalili nedaleko Vinskog Vrha, tadašnji župnik je čudotvorni kip Majke Božje zakopao u župnoj crkvi pod korom, kako bi ga spasio od propasti. Marijini štovatelji dugo su tragali za kipom, a neizvjesnost je razriješila čudesna svjetlost u župnoj crkvi koja je dolazila ispod pjevališta nakon večernje Zdravomarije. Zbog ponovne turske opasnosti kip je opet bio sakriven u prozor iza glavnog oltara. Zalaganjem biskupa Martina Borkovića kip je pronađen 1864. godine i postavljen na oltar župne crkve, a od tada počinju velika hodočašća.

Milosna uslišanja

Zapisana su i mnoga milosna uslišanja kroz povijest Svetišta sve do danas, a to dokazuje veliku ljubav i vjernost naroda prema Majci Božjoj. Dan nakon postavljanja kipa na oltar, 1864. godine gospođa Magdalena Paulec je na nagovor tadašnjeg župnika pred Gospu dovela svoju tri i pol godine uzetu kćer Katarinu. Kada je majka treći puta obilazila oko oltara „dijete potrči kao da nikad nije bilo uzeto“. To se dogodilo pred stotinjak vjernika. Istoga dana dogodio se i drugi sličan događaj - sedmorica utamničenih kršćana na čudesan način su bila oslobođena okova iz turskog zatvora. Uoči Velike Gospe, 1880. godine u Crkvi je buknuo požar. Izgorjeli su oltari, orgulje, popucali prozori, a ostao je očuvan jedino oltar s Marijinim čudesnim kipom. Narod je to smatrao Božjim čudom. 

Bezbroj Gospinih milosti u životu blaženog Alojzija Stepinca

Alojzije Stepinac, vjerni i revni hodočasnik u Svetište Majke Božje Bistričke, kasnije nadbiskup, kardinal i mučenik, a danas blaženik, bio je uistinu hodočasnik - s brojnim je vjernicima pješice išao u Mariju Bistricu. On je prvi zagrebački nadbiskup koji je pješice predvodio zavjetno hodočašće grada Zagreba u Mariju Bistricu. Radosno je dolazio po zagovor Majci Božjoj. „Ja idem Majci Božjoj Bistričkoj da joj zahvalim za bezbroj milosti koje mi je iskazala u mom životu. Znate svi da sam prošao mnogo i u svakoj sam prilici nailazio na njezinu pomoć. To je prvo zašto idem tamo, da joj zahvalim, a drugo da je zamolim za pomoć u daljnjem mojem radu“, rekao je blaženi Alojzije Stepinac.

Najdraži hodočasnik

„V jutro dišeće dok bregi su spali“, 3. listopada 1998. godine, polumilijunska rijeka hodočasnika preplavila je Mariju Bistricu kako bi zajedno sa Svetim Ocem stali pred crni kip, uputili molitve nebeskoj Majci i bili dionicima proglašenja blaženim Alojzija Stepinca. To je za Mariju Bistricu, a i Crkvu u Hrvata, bio veliki crkveni i povijesni događaj. Sam Sveti Otac Ivan Pavao II. svoju radost potvrđuje ovim riječima: „Odavno sam želio poći u poznato svetište Majke Božje Bistričke. Providnost je htjela da se ta želja ostvari prigodom proglašenja blaženim Alojzija kardinala Stepinca“. Marija Bistrica je, pak, najdražem bistričkom hodočasniku, papi Ivanu Pavlu II. točno na njegov 83. rođendan, u znak zahvalnosti podigla spomenik podno Kalvarije.

Sklopite ruke na molitvu i budite jaki

Dragi prijatelji! I vas, kao drage bistričke hodočasnike, radosno očekujemo i želimo da svatko od vas razmisli o riječima blaženog Alojzija Stepinca. Svi se mi nalazimo u situaciji da možemo zahvaliti za bezbroj iskazanih milosti. Također, želimo moliti za pomoć u svim danima koji su pred nama. I ovo hodočašće neka teži k rastu u vjeri, duhovnom punjenju i ohrabrenju kako bismo mogli svoju vjeru radosno svjedočiti. 

„Kad vam oduzmu sve, ostat će vam dvije ruke, sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači.“ 

Poslušajte blaženog Alojzija, dođite u Bistricu, sklopite ruke i budite jaki! :)