Praznovjerje

Vjerovanje u čudesni utjecaj nekih stvari, pojava, životinja, određenih ljudi relativno je široka i rasprostranjena pojava i praksa - što je često praznovjerje. Odražava se na konkretnim primjerima vjerovanja u zlu kob petka 13 (u Grčkoj petka 17), prelaska crne mačke preko puta, slaganja kreveta uvijek na isti način i mnogih, mnogih drugih. Temelj toj pojavi su strah i nesigurnost koji, na kraju, čovjeka zarobljavaju. Čovjek je nesiguran radi neizvjesnosti: niti zna sve, niti može sve, a niti zna što ga čeka. Radi toga se nerijetko rađa strah, i to zbog pogreške odnosno »kazne« ako se radi protivno uobičajenoga i uvriježenoga. Strah osobito, ako se smatra, da postoji usud koji sve određuje i svime ravna. Zato čovjek manje zna nego što je to uistinu tako jer se mora ravnati po masi »životno važnih pravila«. Mora ih uvijek imati na umu kako ne bi »kiksao«. Sve to rezultira zarobljavanjem u forme koje nisu namijenjene čovjeku. Osobito čovjeku kojega je Bog stvorio za slobodu i »hod« u njoj.

Uvozimo li praznovjerje?

Praznovjerje je staro koliko i čovječanstvo, a u naše doba potpomažu ga mediji koji ne trče za istinom već dobrom zaradom. Ne tako davno, »magija i horoskopi« bili su samo puka naklapanja »baba uz kavu«, a danas čak i najugledniji časopisi imaju rubriku ili kutak za »proricanje«. Postavlja se pitanje: »Tko je ovdje lud?« Registrirani vrač ili gatara, urednik lista ili jadnik koji sve to plaća 3.56/min + PDV?

U ovoj eri globalizacije, kada je svaki identitet postao relativan, ni praznovjerje nije bolje prošlo. I ono je podleglo pravilu: Nije bitno odakle i zašto sve dok je zanimljivo i donosi profit!. Naravno, kao što i pretpostavljate, ciljamo na »Helloween« ili »Noć vještica« koja, navodno, polako postaje »dio naše hrvatske kulture«. Riječ je o prazniku s čisto poganskom pozadinom, barem u ovom kontekstu u kojem se medijski predstavlja. Postavlja se pitanje: Zar nam je takva »svetkovina« doista nedostajala? Kao da nisu dovoljni strah od prolaska ispod ljestava, petka trinaestog, crne mačke, nedostatka gumba na odjeći kad ugledamo dimnjačara, povjerenja u djetelinu s četiri lista i ostale amajlije za sreću te je potrebno uvesti još jedno praznovjerje da upotpuni ona dosada prihvaćena. Veći problem nastaje kod uvođenja Noći vještica u škole u sklopu nastave i u slične ustanove. Naime, profesori često s odobravanjem moraju govoriti, ali i organizirati »partyje« u povodu Helloweena, a roditelji su prisiljeni novčano sudjelovati i slati djecu na takve proslave. Iako to zasada ne izgleda alarmantno jer su takve proslave još uvijek lokalizirane, problem će postati ako za desetak godina kršćanski blagdan Svih svetih, ali i drugi blagdani budu istisnuti uvoznim poganskim tradicijama koje se dobro prodaju. Zato je važno zamijeniti stav »nije bitno što se slavi ako se ljudi vesele« stavom »budimo prokroativni« i čuvajmo vlastite kršćanske vrijednosti i blagdane.

O čemu ovisi uspjeh u sportu?

Praznovjernost je prisutna u svakom sportu i kod većine sportaša. Ipak, teško je odrediti u kojem je sportu i kod kojih je sportaša ono više ili manje prisutno. Praznovjerje nije rezervirano samo za manje talentirane i slabije pripremljene sportaše, već je ono prisutno i kod nekih veoma dokazanih i medijski poznatih osoba u svijetu sporta. Vjerujući da im određeni postupci ili predmeti daju dodatnu snagu na terenu kako bi bili bolji od drugih, u njima se stvara pomisao da zahvaljujući tome postižu bolje rezultate.

Svako jutro obvezno gledanje novoga nastavka »Teletubbiesa«, a za doručak uvijek ista hrana. Bio je to ritual proslavljenoga hrvatskog tenisača Gorana Ivaniševića prilikom osvajanja teniskog turnira u Wimbledonu 2001. godine. Ponavljanje određenih postupaka, isti slijed događaja, nošenje raznih predmeta i simbola, čineći razne neobične stvari prije ili za vrijeme sportske priredbe, postali su svakodnevnica u sportskome svijetu. S druge strane, kada nastupi serija poraza, osobe bliske sportašima vjeruju da je to zbog nepoštivanja običaja kojih su ih prije toga dovodili do pobjedničkih nizova.

Psiholozi tvrde da se sve to odvija na psihološkoj razini čovjeka te da praznovjerje s tim nema ništa. Ponajprije ovisi o tome kako sportaš podnosi pritisak i kako je fizički pripremljen. Dok im određeni postupci i simboli služe samo kako bi im se podiglo samopouzdanje i kako bi u svaki susret ušli što motiviraniji, odnosno kako bi u svakoj utakmici »dali 120%«. A to može samo pripremljen, a ne praznovjeran sportaš.

„Pazite da vas tko ne odvuče“

Kao stalni korektiv u svakodnevnom životu, kako ispravno prosuđivati, služe Pavlove riječi Kološanima: »Pazite da vas tko ne odvuče mudrovanjem i ispraznim zavaravanjem što se oslanja na predaju ljudsku, na 'počela svijeta', a ne na Krista«.