Povratak dubokom iskustvu Boga

"Nužno i nezamjenjivo" poslanje Crkve - dakle ono što ona čini po "samoj svojoj naravi" - jest naviještati evanđelje Isusa Krista. To je poslanje tijekom povijesti, ovisno o prilikama, poprimalo različite oblike. U našemu je, pak, vremenu njegova osobitost u tome da se "mora suočiti s pojavom udaljavanja od vjere, koje se postupno očitovalo u društvima i kulturama za koje se stoljećima činilo da su prožete evanđeljem".

Tako piše papa Benedikt XVI. u apostolskom pismu u obliku "motuproprija" ("iz vlastite pobude"), koje nosi znakovit naslov Ubicumque et semper (Uvijek i posvuda), a kojim je u listopadu 2010. godine osnovao novo tijelo u Rimskoj kuriji, Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije. Osnivanje novog dikasterija Sveti je Otac najavio nekoliko mjeseci ranije, na svetkovinu rimskih apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, a u trenutku objavljivanja pobudnice već je bilo poznato da će predsjednik Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije biti nadbiskup (koji je u međuvremenu imenovan kardinalom) Rino Fisichella.

Pozivanje na naravni zakon

Spomenuti Papin korak mnogo je više od osnivanja još jednog tijela pri Rimskoj kuriji. Riječ je o vrlo konkretnom poticaju, valja se nadati i prijelomnici, u stvaranju nove svijesti kod crkvenih zajednica i vjernika pojedinaca. Naime, potreba za novom evangelizacijom spominje se već od Drugoga vatikanskog koncila (ne uvijek pod tim imenom). O njoj govore i sami pape, Pavao VI. i Ivan Pavao II., što sadašnji papa u pobudnici opširno dokumentira. Proces globalizacije samo je ubrzao proces čije je obilježje "zabrinjavajući gubitak osjećaja za sveto, koji dopire do toga da dovodi u pitanje one temelje za koje se činilo da su neprijeporni, kao što je vjera u Boga Stvoritelja i Boga koji proviđa, objava Isusa Krista jedinoga Spasitelja, općeprihvaćeno poimanje temeljnih ljudskih iskustava kao što su rođenje, smrt, život u obitelji, pozivanje na naravni moralni zakon", piše Papa u pobudnici.

Drugim riječima, proces sekularizacije doveo je u tešku krizu samu sliku čovjeka o samom sebi. Nije, dakle, više riječ samo o tome da ljudi "ne idu u crkvu", nego o tome da više ne znaju zašto se ne smije uništiti jedno ljudsko biće da bi drugo (bolje) živjelo, zašto je neprihvatljivo iz društva ukloniti stare i nemoćne (što je drugo eutanazija?), zašto dijete načelno ima pravo na oca i majku ... A ne znaju zato što je izgubljen ili bitno zamućen temelj, vjera u Boga. Crkva na taj izazov jednostavno mora naći odgovor, i to ne zbog "ljudskog pokreta širenja" (ili samoodržanja kojemu prirodno teži svaka organizacija i društvena skupina), nego zbog vjernosti prema Bogu i ljubavi prema čovjeku, tj. zbog "želje da se podijeli neprocjenjivi dar koji nam je Bog želio dati učinivši nas dionicima samoga njegovog života", kako piše Papa u pobudnici.

Već iz navedenoga se vidi da je nova evangelizacija prije svega namijenjena zapadnim kršćanskim društvima ili, kako to Papa kaže, "zemljama drevne kršćanske tradicije". Prije svega (ali ne isključivo), riječ je o Europi, Sjevernoj Americi i Australiji. Premda u pogledu vjerskog života i općenito "osjećaja za sveto" mnogo bolje stoji od, primjerice, Češke, Švedske ili Velike Britanije, prijeporno je da je nova evangelizacija potrebna i Hrvatskoj. Da je tome tako, svjedoči i činjenica da je članom Papinskoga vijeća za promicanje nove evangelizacije imenovan i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.

Stari sadržaji, novi stil

Prerano je govoriti o konkretnim sadržajima (pastoralnim projektima na razini opće Crkve, biskupskih konferencija, biskupijâ, župâ, crkvenih pokreta i sl.) Oni se, zapravo, dijelom već ostvaruju na pojedinim od navedenih razina, a dijelom se tek trebaju roditi. Zadaća novoosnovanoga Papinskog vijeća i jest promišljati o uzrocima sekularizacije kako bi se na nju odgovorilo na primjeren način, kao i koordinacija i razmjena pozitivnih iskustava (već postojećih i budućih) u mjesnim Crkvama. Zacijelo će tome pridonijeti i Biskupska sinoda (na razini opće Crkve) u listopadu 2011. godine, koja će se baviti novom evangelizacijom. Primjer kako se mjesne Crkve mogu svojim iskustvima međusobno obogatiti jesu i takozvane gradske misije. Započele su u Beču, proširile su se na još nekoliko europskih gradova, a u korizmi 2012. godine, u sklopu projekta nove evangelizacije, održavat će se u 12 europskih metropola, među kojima je i Zagreb.

No nova evangelizacija nisu prije svega novi sadržaji, nego novi stil. Ili, bolje rečeno, povratak onom starom, izvornom, sada možda u obnovljenom ruhu. Riječ je o tome da se same crkvene zajednice vrate dubokom iskustvu Boga (a onda i dubokom iskustvu ljudskog zajedništva), jer samo tako mogu biti "zanimljive" suvremenom čovjeku, koji zapravo gladuje i žeđa za smislom. Da takvo duboko iskustvo Boga nije samo po sebi razumljivo niti u kršćanskim zajednicama, misli i papa Benedikt XVI. Zbog toga je proglasio Godinu vjere. Počet će 11. listopada 2012. godine, na 50. obljetnicu otvaranja Drugoga vatikanskog koncila, a završit će na svetkovinu Krista Kralja, 24. studenoga 2013. godine.