Otkriti misterij krunice

Krunica je riječ koja ima bogato značenje za mnoge katolike - bogata je snažnim osjećajima, živim uspomenama i čvrstim uvjerenjima. Česta molitva krunice jako je važna, a vjerojatno poznajete nekoga za koga je molitva krunice važan dio njegove duhovnosti. Možda ste i vi dobili krunicu kao dar, ali imate jako malo iskustva s tom molitvom.

Možda ste molili krunicu samo na bdijenju ili ste je vidjeli u rukama osobe pripremljene za ukop? Ako je tako, sigurno se pitate je li krunica za mlade i zašto se neki katolici tako čvrsto drže krunice. Možda se pitate kako moliti krunicu koja stoji na polici iznad vašeg kreveta. Želimo vam ovim tekstom pokazati drukčiji pogled na ovu staru, ali lijepu pobožnost. Jer - uz potpunije razumijevanje i uvažavanje krunice, možda ćete je poželjeti dublje razmatrati.

Prije dosta vremena krunica je bila bliskija katolicima nego u današnje vrijeme. Sredinom 60-ih godina, kada je upotreba hrvatskog jezika zamjenila latinski, omogućila je vjernicima da se aktivnije uključe u misu, umjesto da samo gledaju kako se odvija na oltaru, pa su molili više individualne ili osobne molitve poput krunice. Uz obnovljeno shvaćanje i isticanje euharistije, manje se pažnje pridavalo neliturgijskim molitvama kao što je krunica, ali to ne znači da je krunica zastarjela.

Što je zapravo krunica?

Krunica je kombinacija dvije vrste molitve, obično zvane "glasovna" i "mentalna". "Glasovni" dio govori, na glas ili potiho, tradicionalne molitve Očenaš, Zdravomarijo i Slavaocu. "Mentalni" dio je meditacijski, tj. razmišljanje o određenim događajima ili "otajstvima". Neki ljudi smatraju to pomalo zbunjujućim, ali se to lako razjasni.

Otajstva krunice ključni su događaji u životu Isusa i Marije. Neki od njih izgledaju više "misteriozni" od drugih. Na primjer, Isusovo uskrsnuće i uznesenje čini se tajanstvenije nego stavljanje trnove krune, što je nasilno i ružno. Ti se događaji ne tiču samo života Isusa i Marije, nego i naših života - imaju značenje za nas i danas. Razmišljanje o otajstvima krunice nije samo vježba za razmišljanje, "Oh, gle, što se tada dogodilo - to stvarno je nešto."

Isprva, neki se ljudi pitaju: "Na što bi trebale biti moje misli usmjerene - na riječi molitve ili na misao o tom otajstvu?" Odgovor je da se misli mogu lagano micati s jednog na drugo kao što prolaze kroz krunicu. U redu je ako savjesno usmjeravate riječi Zdravomarijo na samu Mariju s mislima o otajstvu u pozadini.

Ne treba pretjerivati u razmišljanju o tome radimo li to ispravno. Naravno, krunica baš i ne bi bila nekakva molitva ako bi usnama izgovarali riječi, a mislima bili na koncertu od prošlog vikenda. Ali drugi načini odvlačenja pažnje nisu neprimjereni. Ako vas "stavljanje trnove krune" podsjeća na rak koji vašem djedu zadaje nezasluženu bol, i molite za njega u svom srcu, to je sasvim normalno. Sigurno bi Marija bila prilično uzrujana pri pomisli da se krunica pretvara u kruti "sustav" koji svatko tko ga moli mora i slijediti.

Većina katolika ima krunice koje je svećenik blagoslovio, što samu krunicu čini "sakramentalom". To joj ne daje magične moći, ali znači da blagoslovljeni objekt može poslužiti kao poveznica molitvenom životu Crkve. Sakramentali su objekti, molitve, djela (kao znak križa) koji pomažu osobi da bude u dodiru s Bogom - otvarajući vrata milosti.